P-429/2015-13 · Trgovački sud u Osijeku

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU

10 P-429/2015-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr.sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja H. A. R. H. d.o.o., Z., K. 16, OIB:, kojega zastupa punomoćnica V. V., odvjetnica u O. društvu K. i P., Z., B. 6, protiv tuženika Z. T., j.d.o.o. Đ., P. 32, OIB:, kojega zastupa punomoćnica M. F. S., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu S. & F., Z., P. 14, te umješača na strani tuženika A. L. iz Đ., B. J. 70, OIB:, kojega zastupa punomoćnica M. F. S., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu S. & F., Z., P. 14, radi iseljenja i predaje u posjed (v.p.s 1.900,000,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2015. u nazočnosti punomoćnica stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 22. prosinca 2015.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z. T., j.d.o.o. Đ., P. 32, OIB: iseliti iz nekretnine koja se nalazi na kč.br. 709/1, u naravi oranica K., površine 2 jutra, odnosno 11509m2, upisana u zk. ul. 554, k.o. T., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo, te da nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed i raspolaganje tužitelju H. A. R. H. d.o.o., Z., K. 16, OIB:, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 65.312,50 kn (šezdesetpettristodvanaestkuna i pedesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj trošak od 22. prosinca 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 55.462,50 kn (pedesetpettisućačetristošezdesestdvijekuna i pedesetlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi kako je zakoniti i isključivi zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine koja se nalazi na kč.br. 709/1, u naravi oranica K., površine 2 jutra, odnosno 11509m2, upisana u zk. ul. 554, k.o. T., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo. Navodi kako je 19. veljače 2008. tu nekretninu kupio od društva S. T. d.o.o. Đ. i uknjižio se kao vlasnik te nekretnine. Predmetnu nekretninu tužitelj je Ugovorom o financijskom leasingu od 20. veljače 2008., kao davatelj laesinga predao primatelju leasinga društvu S. P. d.o.o. Đ.. Kako primatelj leasinga nije uredno ispunjavao svoje obveze to je Ugovor o financijskom leasingu raskinut 11. svibnja 2009. Raskidom Ugovora korisnik leasinga je bio u obvezi vratiti tužitelju posjed predmetne nekretnine. Primatelj leasinga društvo S. P. d.o.o. je brisano iz sudskog registra 6. veljače 2014. Tužitelj nadalje navodi kako se predmetna nekretnina sada nalazi u posjedu tuženika i to bez pravne osnove. U odnosu na tuženikove prigovore ističe kako su neosnovani, kao i prigovori umješača na strani tuženika pa tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je vrijednost predmeta spora previsoko naznačena. Ističe, kako tužitelj nije društvu S. T. d.o.o. isplatio kupoprodajnu cijenu u visini od 358.000,00 Eur-a. Navodi kako se u neposrednom posjedu nalazi A. L. od 2000. pa do danas, jer je isti osnivač društva S. T. d.o.o. i S. P. d.o.o, dok je tuženik samo pomoćnik u posjedovanju, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ujedno navodi kako je predmetna nekretnina izgrađena i na njoj se nalazi benzinska postaja, a tužitelj kao vlasnik nije se protivio izgradnji. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

Umješač na strani tuženika navodi kako se on nalazi u posjedu predmetne nekretnine, jer je osnivač društva S. T. d.o.o. i S. P. d.o.o. Ističe kako tužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu za nekretninu. Navodi kako tuženik na toj nekretnini obavlja svoju djelatnost ali u manjem dijelu, dok preostali dio koristi njegovo društvo L. T. d.o.o. T., a tuženik je samo pomoćnik u posjedovanju. Navodi kako je u nekretninu uložio više od 2.000.000,00 kn. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova umješaču.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige od 10. travnja 2015., u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. veljače 2008., u Potvrdu od 1. rujna 2009. u Ugovor o financijskom leasingu nekretnina broj HR/011100074 od 20. veljače 2008., u Opće uvjete financijskog leasinga nekretnine od 14. studenog 2008., u Potvrdu o preuzimanju nekretnine od 21. veljače 2008., u raskid Ugovora o leasingu od 7. svibnja 2009., u poziv za povrat nekretnine leasinga od 2. svibnja 2012., u dopis od 18. svibnja 2012., od 11. svibnja 2012., u Izvatke iz sudskog registra na listu 38. do 51 spisa, u zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika N. B. u Đ. broj OZ-41/2015 od 22. siječnja 2015., u Ugovor o prijeboju međusobnih potraživanja od 28. ožujka 2008.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za predaju u posjed nekretnine koja se nalazi na kč.br. 709/1, u naravi oranica K., površine 2 jutra, odnosno 11509m2, upisana u zk.ul. 554, k.o. T., u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo.

Sud je u postupku utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i da je tu nekretninu na temelju Ugovora o financijskom leasingu nekretnine broj HR/011100074 sklopljenog između prednika tužitelja kao davatelja leasinga i društva S. P. d.o.o. kao primatelja leasinga predao primatelju leasinga u posjed. Predmetni Ugovor je raskinut 7. svibnja 2009. Primatelj leasinga društvo S. P. d.o.o. nije vratilo tužitelju predmetnu nekretninu u posjed po raskidu Ugovora. Nad društvom S. P. d.o.o. je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-378/12-35 od 17. rujna 2013. zaključen stečajni postupak te je društvo brisano iz sudskog registra.

Sud je nadalje utvrdio kako se tuženik nalazi u posjedu nekretnine, jer to proizlazi iz zapisnika javnog bilježnika N. B., kao i navoda samog tuženika i umješača. Tuženik se u posjedu nekretnine nalazi bez pravne osnove. Naime, kada je Ugovor o leasingu nekretnine otkazan primatelju leasinga, svi oni koji se nalazu u posjedu te nekrentine tamo se nalaze bez pravne osnove. Tako i umješač, koji tvrdi da je nekretnina u njegovu posjedu, tamo se nalazi bez pravne osnove, pa time i tuženik, koji je posjed dobio od umješača koji nije bio ovlašten predati mu pravo na posjed, makar i manjeg dijela nekretnine.

Osim toga, valja naglasiti da je nekretnina predana u posjed društvu S. P. d.o.o., a ne umješaču, bez obzira što je isti bio osnivač toga društva i kao ovlaštena osoba pregovarao s prednikom tužitelja. Kako je nad društvom otvoren stečajni postupka, to sva prava koja pripadaju tome društvu može u ime stečajne mase ostvarivati stečajna upraviteljica, a nikako umješač A. L..

Tužitelj, kao vlasnik predmetne nekretnine ima pravo u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, dalje ZV ), zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu nekretninu da mu ona preda svoj posjed te nekretnine. Posjednik može odbiti predaju nekretnine njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika, osim ako je pravo na posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

Sud je utvrdio da je pravo na posjed nekretnine imalo društvo S. P. d.o.o. do trenutka raskida Ugovora o leasingu. Umješač A. L., koji tvrdi da se nalazi u posjedu te nekretnine nema ovlaštenja za to pa stoga nije niti mogao to pravo prenijeti na tuženika. Stoga tuženik, koji je posjed nekretnine dobio od umješača, koji nije bio ovlašten da tuženiku preda posjed, po ocjeni ovoga suda nema pravo odbiti predaju nekretnine tužitelju kao vlasniku.

Pozivanje umješača kako je u predmetnu nekretninu uložio više od 2.000.000,00 kn, sud je ocijenio nebitnim za ovaj spor. Ukoliko je umješač. kako tvrdi nešto gradio na tužiteljevu zemljištu, nema pravo zadržati nekretninu dok mu ne budu naknađeni troškovi. Naime, umješač u ovoj parnici ne može postavljati neke svoje zahtjeve, nego samo može sudjelovati u parnici, jer ima pravni interes da tuženik uspije u ovom sporu. Osim toga, takvo pravo nema niti prema odredbi čl. 165. st. 4. ZV-a.

Odredbom čl. 154. st 1. ZV-a je propisano, ako graditelj nije bio pošten, zgrada pripada vlasniku zemljišta i kad nije bez odgode zabranio gradnju. Umješač nije pošteni posjednik pa i zbog toga razloga ne može gradnjom steći vlasništvo zemljišta.

Imajući navedeno u vidu sud je odbio prijedloge stranaka za predloženim vještačenjima, jer isto nije bitno za rješenje ovoga spora. Iz istoga razloga nije niti prihvaćen prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka i umješača.

Cijeneći sve izvedene dokaze sud je utvrdio kako tužitelj kao vlasnik ima pravo zahtijevati od tuženika kao posjednika bez pravne osnove da mu vrati posjed njegove nekretnine. Tuženik nema pravo odbiti predaju u posjed, jer se tamo nalazi bez pravne osnove, a niti osoba od koje je dobio posjed te nekretnine nema pravo na posjed te nekretnine, a niti tuženik ima bio kakav obvezno-pravni zahtjev prema tužitelju glede gradnje zgrada na toj nekretnini. Stoga se tužiteljev zahtjev za predaju posjeda nekretnine ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.Ot) u iznosu od 19.000,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.t.5.Ot) od 27. listopada 2015. u iznosu od 4.750,00 kn, za pristup ročištu (Tbr.9.t.2.Ot) od 17. studenoga 2015. u iznosu od 9.500,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 17. prosinca 2015. u iznosu od 19.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 13.062,50 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 65.312,50 kn.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 7. listopada 2015. i od 4. studenog 2015.u iznosu od po 500,00 kn, te za sastav podneska od 9. studenog 2015. u iznosu od 19.000,0 kn, jer to nisu podnesci nužno potrebni za vođenje ovoga spora. Nisu priznati niti troškovi zastupanja na ročištu od 27.listopada 2015. u zatraženom iznosu od 19.000,00 kn nego je priznat trošak u iznosu od 4.750,00 kn, jer se na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari. Nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu od 17. studenog 2015. u zatraženom iznosu od 19.000,00 kn, već je priznat trošak pristupa ročištu u iznosu od 9.500,00 kn, jer se i na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari i isto je odgođeno. Odbijen je i trošak u iznosu od 150,00 kn za trošak državnih biljega, jer to nije bio nužan trošak. Tužitelju nisu priznati niti troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kn. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje spora, sud je zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 55.462,50 kn zajedno s pripadajućim PDV, odbio kao neosnovan.

Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05 i 41/08, dalje:ZOO) i to od 22. prosinca 2015. pa do isplate.

Prigovor tuženika glede vrijednosti predmeta spora nije osnovan. Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (čl. 40. st. 2. ZPP-a).

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 22. prosinca 2015.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Snježana Andrijanić