Croatian Supreme Court dismisses appeal as untimely and upholds first-instance murder conviction with lenient sentencing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as untimely while rejecting the prosecutor's request for harsher sentencing. The defendant was convicted of attempted murder and other offenses, receiving a combined sentence of four years and six months due to statutory mitigation for youth, diminished responsibility, and attempted crimes. The court upheld the first-instance judgment because the prosecutor failed to prove the defendant lacked mitigating circumstances or possessed high criminal intent.
Legislator headnote
AI generatedČl. 385. ZKP; Čl. 379. st. 1. ZKP; Čl. 387. ZKP: Appeals filed after the statutory deadline are inadmissible, and appellate courts must dismiss such petitions without examining the merits of the underlying conviction or sentence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžm 25/09-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, Dražena Tripala i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 8. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona i dr. (u daljnjem tekstu: KZ - ''Narodne novine'', broj 71/06), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. srpnja 2009. godine broj Kmp-1/09, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2010. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić i odvjetnika D. S., u zamjeni za branitelja optuženika, odvjetnika J. R. iz Z.,
r i j e š i o j e:
Žalba opt. I. J. odbacuje se kao nepravodobna.
p r e s u d i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, pod toč. 1. izreke, oglašen je krivim opt. I. J. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ za koje mu je, uz ublažavanje kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, pod toč. 2. izreke zbog kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 8. u vezi čl. 33. KZ za koje mu je, uz također ublažavanje, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, pod toč. 3. izreke zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ za koje mu je utvrđena kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca te pod toč. 4. izreke zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ za koje mu je utvrđena kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci pa je opt. I. J., uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu, sukladno čl. 63. st. 1. KZ, uračunato mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 8. veljače 2009. pa nadalje.
Temeljem čl. 76. st. 1. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Temeljem čl. 80. KZ, primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to kuhinjskog noža.
Ostali predmeti koji su privremeno oduzeti od ošt. I. F. i opt. I. J. imaju se vratiti vlasnicima, sukladno čl. 138. c ZKP.
Optuženik je u cijelosti oslobođen dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 122. st. 4. ZKP.
Protiv ove presude žale se optuženik i državni odvjetnik.
Optuženik je podnio žalbu po svom branitelju J. R., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke i u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.
Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni u odnosu na kaznena djela pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, s prijedlogom da se taj dio ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se optuženiku za ta kaznena djela utvrde strože pojedinačne kazne zatvora, a time i stroža jedinstvena kazna.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba optuženika kao neosnovana odbije, a žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.
Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmina Dolmagić koja je izjavila da odustaje od žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok podržava žalbu nižeg državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Sjednici je nazočio i odvjetnik D. S., prema zamjenskoj punomoći za branitelja optuženika odvjetnika J. R.. Optuženik, koji je u pritvoru i ima branitelja, nije pozvan na sjednicu ovog vijeća, jer njegova nazočnost nije ocijenjena svrhovitom, sukladno čl. 374. st. 2. ZKP.
U odnosu na drugostupanjsko rješenje.
Žalba optuženika nije pravodobna.
Uvidom u predmet utvrđeno je da je optuženik primio otpravak prvostupanjske presude dana 31. srpnja 2009. godine, a njegov branitelj, odvjetnik J. R., dana 1. rujna 2009. godine. Budući je zakonski rok za podnošenje žalbe 15 dana, to je računajući od kasnijeg datuma dostave prvostupanjske presude branitelju optuženika, rok za podnošenje žalbe istekao dana 16. rujna 2009. godine (srijeda).
Budući je žalba optuženika poslana preporučenom pošiljkom tek dana 18. rujna 2009. godine, dakle, očito nakon proteka zakonskog roka, trebalo ju je, sukladno čl. 385. ZKP, odbaciti kao nepravodobnu.
Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U odnosu na drugostupanjsku presudu
Budući da je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske na sjednici ovog drugostupanjskog vijeća odustala od dijela žalbe nižeg državnog odvjetnika u odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to je prvostupanjska presuda ispitana samo u okviru preostalog žalbenog osnova zbog odluke o kazni.
Nije u pravu državni odvjetnik kada predlaže da se optuženiku za kaznena djela pokušaja ubojstva za koja je pod toč. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude oglašen krivim, utvrde strože pojedinačne kazne zatvora bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, a time i osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
Neosnovano žalitelj osporava ocjenu prvostupanjskog suda o postojanju uvjeta za ublažavanje kazne ispod zakonom zapriječenog minimuma. Prije svega, u prvostupanjskoj presudi su utvrđene okolnosti temeljem kojih sam zakon predviđa mogućnost blažeg kažnjavanja i to s osnova činjenice da je optuženik tempore criminis bio mlađa punoljetna osoba (čl. 110. Zakona o sudovima za mladež), da je bio znatno smanjeno ubrojiv (čl. 42. KZ), te da su kaznena djela ostala u pokušaju (čl. 33. st. 2. KZ).
Navedene brojne i značajne okolnosti, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, opravdavaju utvrđivanje kazni zatvora na samoj granici zakonskog minimuma, tim više što je optuženik priznao učin terećenih kaznenih djela i izrazio kajanje, a činjenica je da je ošt. I. F. zadobio tek tjelesnu ozljedu (laku), dok ošt. D. M., zbog svoje prisebnosti, uopće nije ozlijeđen. Zbog toga, imajući u vidu sve nabrojane olakotne okolnosti, a pored izostanka težih posljedica kaznenih djela, u žalbi isticana optuženikova prekršajna kažnjavanost, kao i činjenica da je do sada tretiran, pa i osuđen, zbog imovinskih delikata, ne opravdavaju utvrđivanje strožih pojedinačnih kazni zatvora, poglavito kada se cijene teški i nestimulirajući odgojni uvjeti u kojima je optuženik odrastao, kako je vidljivo iz izvješća Centra za socijalnu skrb B..
Zbog izloženog, činjenica da je optuženik u kontinuitetu iste prigode počinio više kaznenih djela prije ukazuje na njegovo nekontrolirano ponašanje uslijed stanja alkoholne opijenosti, nego li na visok stupanj zločinačke volje, kako to kvalificira državni odvjetnik u svojoj žalbi.
Stoga su pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to u trajanju od dvije godine za kazneno djelo pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude te kazne od tri godine zatvora za kazneno djelo pod toč. 2. te izreke, u svemu pravilno odmjerene, a time se i jedinstvena kazna zatvora za sva kaznena djela u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, ukazuje u svemu zakonita i pravedna te će se njome u dovoljnoj mjeri ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.
Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, dok ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 11. veljače 2010. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.