Gzp-206/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 206/11-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice R. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Lj., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Lj. i p. u Z., uz sudjelovanje protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 5. studenoga 2009., 30. lipnja 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-5548/10 u roku od 3 (tri) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja sudu.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici R. M. iz Z., u iznosu od 9.000,00 (devettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 5. studenoga 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10255/01, a koji se u trenutku podnošenja prijedloga za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-5548/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10255/01, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. prosinca 2009. i službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Tužiteljica R. M. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Zagrebu 13. rujna 2001. protiv tuženika T. R. vlasnik obrta M. iz Z., … radi isplate iznosa od 16.356,16 kuna.

Rješenjem od 20. rujna 2001. sud je pozvao tužiteljicu u roku od 30 dana dostaviti potvrdu o imovnom stanju.

Rješenjem od 11. veljače 2002. sud je odbio prijedlog tužiteljice za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Uz podnesak od 4. travanja 2002. tužiteljica je dostavila dokaz o djelomično izvršenoj uplati sudske pristojbi na tužbu te se obvezala ostatak pristojbe uplatiti naknadno.

10. rujna 2002. tužiteljica je dostavila dokaz o izvršenoj isplati preostalog dijela sudske pristojbe na tužbu.

Na ročištu održanom 7. svibnja 2003. tuženik je dao odgovor na tužbu a sud je tužiteljici odredio rok od 15 dana radi pisanog očitovanja na dani odgovor na tužbu, nakon čega je ročište odgodio. Slijedeće je ročište je sud odredio za 12. veljače 2004.

Podneskom od 28. studenog 2003. tužiteljica se očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu.

Na ročištu za glavu raspravu održanom 12. veljače 2004. sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, a na prijedloga tužiteljice sud je istoj odredio rok od 15 dana radi dostave odgovarajućih isprava, koje je tužiteljica dostavila uz podnesak od 26. veljače 2004.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 11. listopada 2005. sud je odgodio zbog neuredne dostave poziva za ročište za tuženika, a slijedeće je ročište odredio za 14. travnja 2006. no isto nije održano.

Podneskom od 13. listopada 2005. tužiteljica se očitovala te predložila daljnje dokazne prijedloge.

25. listopada 2005. tužiteljica je uplatila iznos predujma troška sudskog dostavljača radi dostave pismena tuženiku.

Podnescima od 23. svibnja 2006. i 1. rujna 2006. tužiteljica je predlagala da sud odredi ročište.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 7. prosinca 2006. sud je, nakon provedene rasprave, odgodio, a sljedeće je odredio za 18. siječnja 2007.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 18. siječnja 2007. sud je odgodio na prijedlog tuženika budući je isti iskazao na ročištu potrebu za angažiranjem punomoćnika odvjetnika, te mu je sud naložio da se u roku od 15 dana očituje o osobi punomoćnik. Sud je sljedeće ročište odredio za 26. ožujka 2007.

Podneskom od 19. siječnja 2007. tužiteljica je pismeno obrazložila svoj zahtjev za naknadom troškova za pristup na ročište dana 18. siječnja 2007. neovisno o ishodu spora.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. ožujka 2007. stranke su se očitovala o daljnjim dokaznim prijedlozima nakon čega je sud tuženiku naložio da u roku od 8 dana dostavi urednu punomoć za zastupanje, a tužiteljici da se u roku od 15 dana očituje na isprave predane od strane tuženika na tom ročištu.

Podneskom od 28 ožujka 2007. tužiteljica se očitovala na isprave tuženika zaprimljene na ročištu održanom 26. ožujka 2007.

Dopisom od 3. svibnja 2007. sud je od H. a. a. zatražio očitovanje i dostavu specifikaciju računa broj … vezano za potraživanje tužiteljice prema tuženiku, te se H. a. a. očitovala podneskom od 28. svibnja 2007.

Podneskom od 19. srpnja 2007. tužiteljica se očitovala na dopis H. a. a. od 28. svibnja 2007. te specificirala tužbeni zahtjev.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 13. prosinca 2007. sud je odgodio zbog suglasnog prijedloga stranaka za odgodom istog radi pokušaja sklapanja sudske nagodbe, a slijedeće je sud odredio za 28. siječnja 2008.

Ročište za glavnu raspravu određeno za 28. siječnja 2008. nije održano zbog službene odsutnosti sudskog savjetnika.

Podnescima od 30. siječnja 2008., 7. veljače 2008. te 5. studenog 2009. tužiteljica je predlagala da sud odredi ročište za glavnu raspravu navodeći da stranke u međuvremenu nisu mirnim putem riješile spor.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 8. prosinca 2009. sud je zaključio glavnu raspravu, a ročište za objavu presude odredio za 23. prosinca 2009. kada je donio i objavio presudu.

Radi donošenja odluke o žalbi protiv presude od 23. prosinca 2009. spis je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu 12. kolovoza 2010.

Postupak se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod poslovnim brojem Gž- 5548/10.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe 13. rujna 2001. pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 30. lipnja 2011.

Stoga, pravno relevantno razdoblje iznosi ukupno 9 (devet) godina, 9 (devet) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana.

Razmatrajući postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje da Općinski građanski sud u Zagrebu (ranije Općinski sud u Zagrebu) nije postupao dovoljno ažurno i učinkovito. Ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući i održavajući ročišta za glavnu raspravu i pribavljajući relevantnu dokumentaciju, te u radu prvostupanjskog suda nisu uočeni dulji zastoji. Međutim, sud je odredio i održao čak sedam ročišta za glavnu raspravu, iako tijekom postupka nije niti na jednom izvodio dokaze, što ukazuje da se nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Postupanje Županijskog suda u Zagrebu se za sada ne može ocijeniti neažurnim.

Predlagateljica kao tužiteljica je svojim držanjem u parnici pridonijela trajanju postupka. Naime, tužiteljica je suglasno s tuženikom predložila odgodu ročišta određenog za 13. prosinca 2007. uslijed čega je nepotrebno produljeno trajanje postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o činjenično i pravno složenom predmetu.

Slijedom izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kuna, uzevši u obzir postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, doprinos predlagateljice trajanju postupka, kao i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2011.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.