I Kr-21/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 21/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Milivoja Mikora, Marijana Svedrovića, Hajrije Novoselec i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Bjelovaru od 15. siječnja 2004. godine broj Kv-2/04 (K-23/00), u sjednici održanoj dana 10. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. J. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 2002. godine broj K-23/00, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2002. godine broj Kž-457/02, osuđen je J. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici Požega, a kazna mu teče od 30. travnja 2003. godine.

Osuđenik je u ponovljenom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, a nakon što mu je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne rješenjem od 16. prosinca 2003. godine broj I Kr-182/03, ponovio da mu se pogoršalo zdravstveno stanje (boluje od povišenog tlaka, dijabetesa, križobolje, simptoma PTSP-a), te da ima primjereno ponašanje u kaznionici, uz priloženu liječničku svjedodžbu, predložio da mu se kazna ublaži.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev ovom sudu, predložio je da se isti odbije, a jednake negativne prijedloge iznijeli su u svojim očitovanjima i Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, te zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

I Kr 21/04-3

Zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne nije osnovan.

Okolnosti koje osuđenik u svom zahtjevu navodi, kao i narušeno zdravstveno stanje cijenili su i prvostupanjski sud i drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni, te je loše zdravstveno stanje sudu već bilo poznato u vrijeme donošenja presude, a samo pogoršanje zdravstvenog stanja nije takve kvalitete da bi očito dovelo do blaže kazne, da je sudu bilo poznato u vrijeme donošenja odluke o kazni.

Stoga, kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 414. ZKP, to je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.