Legislator Case Law & Legislation
Revr-831/2013-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to low value and missing legal question.

Case Number Revr-831/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible, ruling that the lower court's decision on a labor agreement consent was not subject to review. The appellant argued for a retrial based on procedural errors and legal misapplication, but the court found the dispute value to be only 50,000 kn, well below the 200,000 kn threshold for appeals. Furthermore, the appeal failed to specify a distinct legal question, violating the requirements for appeals filed outside the monetary limit.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 1. ZPP; Čl. 382. st. 2. ZPP: Appeals are inadmissible if the dispute value does not exceed 200,000 kn and the appeal fails to specify a distinct legal question of general importance.

Keywords

AI generated
Croatian Civil Procedure Appeal Admissibility Dispute Value Threshold Legal Question Specification Labor Agreement Consent Supreme Court Review Inadmissible Appeal

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 831/13-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „D.“ ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom iz S., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u S., protiv tuženika Radničkog vijeća „D.“ ustanove za zapošljavanje, rad i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom iz S., zastupanog po punomoćnici V. V., odvjetnici u S., radi nadomještanja suglasnosti Radničkog vijeća na odluku o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžrs- 26/13 od 21. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 419/12 od 21. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio nadomještanje suglasnosti tuženika na namjeravanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i radnika P. B., a koju je suglasnost tužitelju uskratio tuženik očitovanjem od 15. lipnja 2012.. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a također i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ukupno predloživši da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja (u reviziji se očiglednom greškom predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja).

Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbama čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnoj pravnoj stvari vidljivo je da revizija nije izjavljena na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373. a) i čl. 373. b) ZPP. Predmet spora je tužbeni zahtjev na donošenje odluke koja nadomješta uskraćivanje suglasnosti radničkog vijeća na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu, slijedom čega se ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa revizija nije dopuštena niti na temelju čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Tužitelj u tužbi nije naveo vrijednost predmeta spora niti je vrijednost predmeta spora utvrđena temeljem čl. 40. st. 4. ZPP, pa se u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. ZPP smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. Stoga revizija nije dopuštena niti prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora koja je utvrđena sukladno čl. 40. st. 5. ZPP ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari izjavio podredno reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ali nigdje u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena. Naime, nigdje u reviziji se ne može razaznati određeno navedeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje, a u odnosu na koje se revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP može izjaviti. Tužitelj u reviziji iznosi svoje stajalište u odnosu na utvrđenja sudova i primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije ovlašten sam formulirati i postaviti eventualno pravno pitanje koje bi se moglo razaznati iz takvih navoda revizije.

Stoga revizija podnesena po tužitelju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži određeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena.

Slijedom navedenog revizija nije dopuštena i istu je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392. b) st. 2. ZPP valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. listopada 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.