Gž-699/2019-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-699/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB:…) Z., zastupanog po punomoćnici Z. P., odvjetnici u S., protiv tuženika A. J. (OIB:…) iz K. S., zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku u K. K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanih u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1813/17 od 16. travnja 2018., 14. listopada 2019.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-1813/17 od 16. travnja 2018.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) ukinut je u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. od 30. ožujka 2017. pod poslovnim brojem: Ovrv-871/17 kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.625,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04. svibnja 2012. do isplate kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 237,50 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Tužitelju je (u st. II.). naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 4.184,40 kuna, u roku od 15 dana.

Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svoje punomoćnice podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, sa obrazloženjem, u bitnome, da iako nakon provedenog postupka a posebno dokaza koje je tuženik dostavio tek uz podnesak od 19. siječnja 2018. nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva da je odluka o troškovima neosnovana, da je povod za ovu parnicu dao tuženik a što da je tužitelj detaljno obrazložio u svojem podnesku od 15. ožujka 2018., da je stoga trebalo primijeniti odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), da je tuženik već u vrijeme kada je primio dopis tužitelja od 07. veljače 2017. o postojanju duga njegovog prednika znao da postoje i drugi dugovi te je o tome trebao obavijestiti tužitelja, da je tužitelj bio obaviješten o navedenom ne bi pokretao postupak prisilne naplate, odnosno ovaj postupak nego bi otpisao potraživanje kao nenaplativo, da je tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja ne bi ni došlo do ovog postupka, odnosno da je očito cilj tuženika samo ostvarenje troška koji nastaje vođenjem parnice.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači presuda u pobijanom dijelu, a "tužitelju pored osnovanog troška od 4.575,00 kuna dosudi i daljnji trošak izazvan ovom žalbom".

Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

U svom odgovoru na žalbu tužitelja tuženik navodi da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije povukao tužbu nego da se meritorno odlučivalo o predmetu spora pa da bi razloge na koje se tužitelj poziva moglo eventualno uzeti u obzir ukoliko bi tužba bila povučena što da ovdje nije slučaj. Predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

Žalba tužitelja nije osnovana.

U ovom postupku tužitelj je kao ovrhovoditelj 28. ožujka 2017. podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave te je javni bilježnik donio 30. ožujka 2017. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Povodom prigovora ovršenika, odnosno ovdje tuženika sud prvog stupnja je 11. srpnja 2017. donio rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Predmet postupka predstavljalo je regresno potraživanje tužitelja kojim je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 5.625,00 kuna, a odnosi se na prometnu nezgodu od 05. siječnja 2012. za koju je bio odgovoran prednik tuženika, njegov sin sada pok. N. J. koji je preminuo 01. travnja 2016. Tužitelj je isplatio naknadu štete oštećenom u navedenom iznosu te je o postojanju duga obavijestio tuženikovog prednika, a samoga tuženika dopisom od 08. veljače 2017. Tuženik je prema rješenju o nasljeđivanju naslijedio pokretnine u vrijednosti od 6.010,04 kune koje je uplatio C. o. d.d. 14. kolovoza 2017., a kako isti može odgovarati za ostaviteljeve dugove samo do visine naslijeđene imovine – sud je zahtjev tužitelja odbio. Sud prvog stupnja je pri tome naveo da je o postojanju duga prema trećoj osobi, odnosno C. o. d.d. tuženik bio obaviješten prije nego što je to učinio tužitelj s obzirom da je isti obaviješten dopisom od 17. ožujka 2017. dok je tuženik o dugu obaviješten od strane tužitelja dopisom od 08. veljače 2017.

Odlukom o troškovima postupka sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a i sukladno Odvjetničkoj tarifi tuženiku priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav prigovora na rješenje o ovrsi te podneska od 19. siječnja 2018. te zastupanje na ročištima od 18. siječnja, 06. ožujka i 21. ožujka 2018. te trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 200,00 kuna, odnosno ukupno mu je priznat trošak od 4.184,40 kuna.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja. Naime, tužitelj je izgubio parnicu te tuženiku pripada trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Primjena odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a o kojoj u svojoj žalbi govori tužitelj ne može se primijeniti na konkretan slučaj. Naime, odredba st. 1. čl. 156. ZPP-a glasi – stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Nije potpuno jasno o kojoj bi se krivnji tuženika ovdje konkretno radilo s obzirom da je isti uspio u ovom postupku eventualno bi se mogao primijeniti odredba čl. 158. ZPP-a ali samo u slučaju da je tužitelj povukao svoju tužbu pa bi se onda moglo raspravljati o situaciji da je tužitelj povukao tužbu nakon što je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, međutim ne u situaciji kada je zahtjev tužitelja odbijen – kao što je u konkretnom slučaju.

Slijedom navedenog žalba tužitelja se ukazuje neosnovanom te ju je kao takvu valjalo odbiti i potvrditi odluku o parničnom trošku iz prvostupanjske presude (čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tužitelja valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a) kao i zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu kao procesno nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Puli-Pola 14. listopada 2019.

Sudac

Dolores Peruško, v.r.