I Kž-373/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž- 373/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić-Baranović, Neve Šibl, Ane Garačić, Marijana Hranjskog i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. ožujka 1999. godine br. K-57/98, u sjednici održanoj 28. listopada 1999. godine, u nazočnosti branitelja opt. R. K., A. M., odvjetnika iz Z. i zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. R.K. i opt. K.R. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. R.K. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju kaznu mu se po čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. lipnja 1998. godine, pa dalje, dok je prema mlađoj punoljetnici opt. K.R. zbog kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ za koje je proglašena krivom u toč. 2. izreke, primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženica za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom protiv opt. R.K. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ, a protiv opt. K.R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ.

Protiv osuđujućeg dijela presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženici.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže, da se opt. R.K. izrekne kazna zatvora u dužem trajanju a optuženici, mlađoj punoljetnici K.R., umjesto uvjetne osude da se izrekne kazna zatvora.

Prema sadržaju žalbe koju je osobno podnio opt. R.K. proizlazi, da se on žali zbog odluke o kazni a u žalbi podnesenoj po branitelju A.M., odvjetniku iz Z., se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog

činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje a u svakom slučaju, da se preinači u odluci o kazni i izrekne mu blaža kazna.

Mlađa punoljetnica opt. K.R. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka te predlaže, da se pobijana presuda preinači i za terećeno kazneno djelo oslobodi od optužbe.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženica je predložila, da se ta žalba odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razmatranja spisa pismeno je predložio, da se žalbe optuženih odbiju kao neosnovane a da se prihvati žalba državnog odvjetnika i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Kod takovog je prijedloga zamjenik državnog odvjetnika ostao i na sjednici vijeća, kojoj je bio nazočan branitelj opt. R.K., A.M., odvjetnik iz Z., dok nazočnost ovog optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja nije osigurana, jer vijeće nije našlo da bi to bilo svrhovito.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Nije u pravu opt. R.K. kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer on u svojoj žalbi ne iznosi ništa novog što već nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene suda prvog stupnja, te samo ponavlja i tvrdi, da on nije preuzeo drogu radi daljnje prodaje već da je uzeo samo kao zalog i da se prema tomu može raditi samo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ, a ne o kaznenom djelu za koje je terećen i presuđen.

Međutim, suprotno žalbi, ovaj sud nalazi da su sve odlučne činjenice glede opstojnosti presuđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika za to djelo u pobijanoj presudi potpuno i pravilno utvrđene i da je sud prvog stupnja iznio iznimno valjane i argumentirane razloge koji pokazuju, da su sve odlučne činjenice utvrđene pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza uključujući i obranu ovog optuženika.

Stoga, kada ni za optuženika nije prijeporno, da je on u svom stanu držao svu onu količinu droge heroin sa ostalim sadržajem navedenim u izreci i da je istu kritičnog događaja, zbog toga što mu je bila na tragu policija, odbacio, onda je krajnje neuvjerljivo i gotovo naivno, da se ne radi o drogi koju je ovaj optuženik posjedovao radi prodaje.

Osim toga, potpuno je neživotno a i nerazumljivo, da osoba koja nije počinitelj ovako teškog kaznenog djela, kao što to za sebe tvrdi optuženik, prihvaća visok rizik da za isto bude osuđena i to na visoku zatvorsku kaznu, i dalje, ne iznoseći za to nikakove razloge, navodno štiti stvarnog počinitelja, kao što to ovdje pokušava prikazati optuženik.

Slijedom iznijetog, terećenje optuženika od strane svjedoka, bračnog para G., osobito Đ.G. o tomu, da mu je optuženik nešto prije kritičnog događaja u njihovom međusobnom razgovoru priznao da se bavi preprodajom droge, i ne ukazuje se odlučnim za utvrđivanje opstojnosti presuđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika za to djelo, pa se preocjena tih iskaza, kao što se to zahtijeva u žalbi optuženika, sve da od strane suda prvog stupnja i nije pravilno data, ukazuje potpuno suvišnom.

Zbog toga, a imajući u vidu da za postojanje navedene pravne kvalifikacije nije potrebito da prodaja droge bude i realizirana već je dovoljno utvrđivanje odlučne činjenice da je optuženik drogu posjedovao radi prodaje, što je ovdje neupitno utvrđeno, te kod daljnje neupitne činjenice, da optuženik nije ovisnik proizlazi, da je suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno radi čega žalba optuženika iz te žalbene osnove i nije mogla biti prihvaćena.

Nije u pravu opt. K.R. kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Zapravo, u žalbi se uopće ne iznose razlozi iz kojih bi proizlazilo, da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP odnosno, u čemu se ogleda proturječnost razloga o odlučnim činjenicama i glede kojih odlučnih činjenica postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima svjedoka saslušanih u postupku i samih tih zapisnika, pa istaknuta postupovna povreda kao ni neka druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvarena.

Nije u pravu optuženica ni kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je sud prvog stupnja na temelju rezultata glavne rasprave izveo pravilan zaključak, da je optuženica počinila kazneno djelo opisano u izreci presude.

Žalbenim navodima optuženice u kojima se samo iznosi subjektivna ocjena tih rezultata, ni najmanje se ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica, odlučnih za donošenje zakonite odluke. Stoga ovaj sud, kao sud drugog stupnja, u cijelosti prihvaća vrlo temeljitu ocjenu i analizu svih provedenih dokaza kako svakog za sebe tako i u međusobnoj svezi kao i argumentirane razloge pobijane presude i u odnosu na ovu optuženicu, radi čega nema potrebe gotovo ništa tim razlozima dodavati.

Prema tomu, kako nije ni za optuženicu prijeporno, da je ona po uputi opt. R.K. "izvadila vrećice za koje joj je ovaj rekao gdje se nalaze", i kako je neprijeporno, da je optuženica "sve te vrećice" zajedno sa vagom za precizno mjerenje, plastičnom žličicom za pripremu droge, crnom porculanskom posudom, 41 komada staniol folija pripremljene za pakiranje droge, dakle, sa svim pratećim rekvizitima potrebitim za pripremanje droge radi prodaje krajnjim konzumentima, iznijela iz stana radi predaje optuženiku kako bi ih on sakrio, onda je, imajući u vidu i druge utvrđene okolnosti o ponašanju optuženice kritične večeri i činjenicu da je ona u višemjesečnoj vezi sa opt. R.K., iz skupa naprijed utvrđenih činjenica, uz koje je opt. R.K. zatražio i dobio pomoć od ove optuženice, po razumnom rasuđivanju pravilno i logično jedino zaključiti, kao što je to zaključio i sud prvog stupnja, da je optuženica kao osoba od koje se traži pomoć i koja stvarno daje pomoć, na način opisan u izreci, bila svjesna da opt. R.K. pruža pomoć da on ne bude otkriven kao počinitelj kaznenog djela i da je to htjela, ali i da je imala svijest o faktičnom izvršenju teškog kaznenog djela, pri čemu njezin umišljaj ne mora obuhvatiti i svijest o pravnoj kvalifikaciji djela čijem se počinitelju pruža pomoć.

Zbog svega naprijed izloženog proizlazi, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženicu proglasio krivom za terećeno kazneno djelo, pa njezina žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije mogla biti prihvaćena.

Nisu osnovane ni žalbe stranaka zbog odluke o kazni.

Opt. R.K. se žali zbog odluke o kazni smatrajući, da nije bilo mjesta izricanju onako visoke kazne zatvora u trajanju od pet godina koju mu je izrekao sud prvog stupnja.

Suprotno tomu, u svojoj žalbi državni odvjetnik navodi, da se izrečena sankcija u odnosu na oboje optuženika ukazuje neprimjerenom i da ona neće ostvariti svrhu kažnjavanja kako u pravcu generalne tako ni u pravcu individualne prevencije pa predlaže, da se prvostupanjska presuda preinači i opt. R.K. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju a opt. K.R., umjesto uvjetne osude, da se izrekne kazna zatvora.

Međutim, ne stoji ocjena izražena u žalbi državnog odvjetnika prema kojoj su optuženicima izrečene preblage kaznene sankcije, jer kada se pravilno ocijene sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne, pa tako na strani opt. R.K. uzme u obzir da do sada nije osuđivan, te tomu doda i njegovo učešće u Hrvatskoj vojsci, na što se opravdano ukazuje u njegovoj žalbi, onda se, unatoč otegotnoj okolnosti da je optuženik radi prodaje posjedovao čak 270,38 grama opojne droge heroina koja ima veliku vrijednosti na narkomanskom tržištu, izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina ne ukazuje preblagom već naprotiv, primjerenom kaznom kako glede društvene opasnosti počinjenog djela tako i optuženika kao počinitelja tog djela i ona će, po stajalištu ovog suda, biti dostatna da poluči sve zakonske svrhe kažnjavanja a što se opet blažom kaznom, kako to smatra optuženik, ne bi moglo postići.

Isto tako, nasuprot žalbi državnog odvjetnika, kod činjenice da ni opt. K.R. do sada nije dolazila u sukob sa zakonom a da je pružila pomoć osobi s kojom je nesumnjivo bila u duboko emotivnoj vezi, u nedostatku otegotnih okolnosti vjerovati je, da se radi o ekscesnom ponašanju ove optuženice i da će takovo njezino postupanje ostati izolirano.

Stoga je, i u odnosu na ovu optuženicu glede podnesene žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, te povodom žalbe optuženice, jer ona ovu žalbenu osnovu nije obrazložila, ovaj sud našao, da će se svrha kaznenih sankcija postići i primjenom uvjetne osude u odnosu na ovu optuženicu.

Slijedom svih izloženih razloga, sa žalbama stranaka postupljeno je kao u izreci ove presude, na temelju čl. 387. ZKP/97.

U Zagrebu, 28. listopada 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Katica Jelić v.r.