Rev-505/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 505/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz M., kojeg zastupa punomoćnica N. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice Z. Š. iz S., M. F., sada u Z., koju zastupaju punomoćnici M. M. i J. M., odvjetnici u P., radi utvrđenja ništavosti sudske nagodbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2164/06 od 17. svibnja 2007., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1348/02 od 15. ožujka 2006., u sjednici održanoj 28. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništava sudska nagodba potpisana između parničnih stranaka kod Općinskog suda u Petrinji 6. prosinca 2001. uz nalaganje tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 22.576,20 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu glavnog zahtjeva u cijelosti (dakle na utvrđenje ništavosti sudske nagodbe), dok je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 15.750,00 kn, dok je ostali dio zahtjeva za naknadu troškova tuženice odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba nog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u parnič

postupku koji je prethodio reviziji ukinu odnosno preinače.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se reviziju odbije.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prihvaćajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuje revident.

Predmet spora prema tužbenom zahtjevu je „utvrđuje se da je ništavna“… (pravilno ništava ili ništetna) sudska nagodba od 6. prosinca 2001.

Činjenična osnova zahtjeva prema historijatu tužbe temelji se na mani u volji tužitelja i to dovođenju tužitelja od strane tuženice u zabludu, dakle na prijevari.

U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su svoje presude kojima je tužbeni zahtjev odbijen utemeljili na zaključku da tužitelj postupanjem suprotne strane – tuženice prilikom sklapanja nagodbe ničim nije bio doveden u zabludu.

U reviziji tužitelj ponavlja da je prilikom sklapanja sudske nagodbe o diobi bračne stečevine obećanjima tuženice u pogledu traženja uzdržavanja bio doveden u zabludu ponavljajući da je pobijana „odluka ništavna“ u skladu s Zakonom o obveznim odnosima“.

Izloženi prigovor nije osnovan.

Sudska nagodba iako predstavlja neposrednu dispozitivnu parničnu radnju stranaka, ona je po svojoj pravnoj prirodi i formalni građanskopravni ugovor.

Kako u Zakonu o parničnom postupku nije predviđeno da bi se sudska nagodba mogla pobijati procesnim sredstvima, odnosno pravnim lijekovima, a s obzirom na njena obveznopravna svojstva, sudsku nagodbu se može pobijati ili utvrđivati ništavom po pravilima građanskog materijalnog prava.

Prema odredbi čl. 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) ugovor je pobojan kad je pri sklapanju bilo manja u pogledu volje, a to je i u slučaju ugovora sklopljenih na prijevaran način. Međutim, u ovom slučaju tužitelj nije podnio konstitutivnu tužbu za poništenje (pobijanje ugovora) koji proizvodi pravne učinke dok ih sud konstitutivnom presudom ne poništi, već je podnio deklaratornu tužbu na utvrđenje ništavosti sudske nagodbe.

Zato u sklopu takvog zahtjeva nije niti mogla biti donesena afirmativna sudska presuda u pogledu eventualnog postojanja nekog od razloga pobojnosti, a što je pored ostalog i u slučajevima postojanja mana volje na nekoj od ugovornih strana.

Na osnovu rečenog revizijski razlozi nisu osnovani te je primjenom odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.