Revt-573/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 573/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika, D. P., OIB: …, ranijeg vlasnika građevinskog obrta P., S. B., kojeg zastupa punomoćnik H. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & K.-K. iz S. B., protiv tuženika-protutužitelja N. M., OIB: …, vlasnika obrta M., S. B., kojeg zastupa punomoćnica J. Š., odvjetnica u S. B., radi isplate po tužbi i protutužbi, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-8193/13-3 od 12. svibnja 2016., kojim je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda te preinačeno rješenje o parničnim troškovima Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-138/2011-55 od 7. lipnja 2013., u sjednici dana 1. veljače 2017.

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika protiv točke I. i III. presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-8193/13-3 od 12. svibnja 2016. se odbacuje kao nedopuštena.

II. Revizija tuženika protiv rješenja o parničnim troškovima Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-8193/13-3 od 12. svibnja 2016. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Trgovački sud u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu, presudom poslovni broj P-138/2011-55 od 7. lipnja 2013. sudio je:

"I - O tužbenom zahtjevu:

U cijelosti se odbija zahtjev tužitelja-protutuženika D. P., kao ranijeg vlasnika građevinskog obrta P., S. B., te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave kojeg je pod brojem Ovrv-61/08 dana 4.7.2008. godine izdao javni bilježnik M. L., a kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju N. M., kao vlasniku soboslikarskog obrta M., S. B., u roku od 8 dana isplati iznos od 117.120,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB-a s uvećanjem za 8 postotnih poena koja teče od 3.5.2008. godine do isplate, te da isplati tužitelju-protutuženiku za ovršne troškove iznos od 8.334,06 kn sa zateznom kamatom koja odgovara visini eskontne stope HNB-a s uvećanjem za 5 postotnih poena koja teče od 4.7.2008.

II - O protutužbenom zahtjevu:

Odbija se protutužba tuženika-protutužitelja N. M., kao vlasnika soboslikarskog obrta M., S. B., a koja glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku D. P. kao ranijem vlasniku građevinskog obrta P., S. B., da tuženiku-protutužitelju N. M., kao vlasniku soboslikarskog obrta M., S. B., isplati iznos od 181.258,91 kn na ime neizvršenja obveze iz ugovora broj 46, zajedno sa zateznim kamatama u roku od 15 dana."

Taj sud r i j e š i o j e:

"I - Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku s osnova naknade troškova odgode ročišta 11. veljače 2010., te sa osnova jedne polovine troškova vještačenja iznos od 1.607,50 kn, u roku od 8 dana.

II - U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

III - Tuženik-protutužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 61.947,50 kn.

IV - Tužitelj-protutuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za iznos od 73.857,81 kn."

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-8193/13-3 od 12. svibnja 2016. djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je sudio:

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-138/11-55 od 7. lipnja 2013. u točki II. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-138/11-55 od 7. lipnja 2013. u točki I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. poslovni broj Ovrv-61/08 od 4. srpnja 2008. za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.428,44 kn sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2008. do isplate.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-138/11-55 od 7. lipnja 2013. u točki I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. poslovni broj Ovrv- 61/08 od 4. srpnja 2008. za isplatu iznosa od 117.120,00 kn sa zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka u iznosu od 4.905,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. poslovni broj Ovrv-61/08 od 4. srpnja 2008. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 117.120,00 kn (stosedamnaesttisućastodvadeset kuna) sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2008. do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećana za osam postotnih poena i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.905,62 kn (četiritisućedevetstopet kuna i šezdesetdvije lipe) sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2008. do isplate po stopi koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećana za pet postotnih poena.

U odnosu na parnične troškove taj sud r i j e š i o j e:

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-138/11-55 od 7. lipnja 2013. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 47.270,00 kn (četrdesetsedamtisućadvjestosedamdeset kuna) u roku od osam dana."

Tako je suđeno u sporu iz ugovora o izvođenju soboslikarskih radova sklopljenog između naručitelja radova N. M. i izvođača radova D. P. radi izvođenja soboslikarskih radova na stambenom objektu u gradnji, u K., B. L. Predmet spora po tužbi je isplata dijela ugovorene naknade u iznosu od 117.120,00 kuna (od ukupne cijene radova od 263.400,00 kuna), a predmet spora po protutužbi je naknada štete zbog nedostataka u izvedbi radova.

Protiv toč. I. i III. drugostupanjske presude te protiv drugostupanjske odluke o parničnim troškovima tuženik-protutužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja navedenih u reviziji, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju, te da preinači drugostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev, te dosudi tuženiku-protutužitelju parnične troškove. Podredno je predložio da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj-protutuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. Z., a takav je i ovaj spor jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna niti u odnosu na tužbeni niti protutužbeni zahtjev, a ne radi se o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, iako se sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 373a ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, tako da je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.

Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. poslovni broj Ovrv-61/08 od 4. srpnja 2008., kojim je naloženo tuženiku- protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku obračunatu naknadu za izvedene soboslikarske radove u iznosu od 117.120,00 kuna sa zateznim kamatama.

Prema pravnom stajalištu na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude predmetni ugovor o izvođenju soboslikarskih radova nije ugovor o građenju iz čl. 620. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008 - dalje: ZOO), kako je pogrešno zaključio prvostupanjski sud, nego ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO, kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Takav ugovor naručitelj može raskinuti. Nakon raskida ugovora tužitelj je obračunao naknadu za izvedene radove, što su stranke potvrdile potpisom računa kojim je obračunata količina i cijena za izvedene radove prema njihovoj vrsti i količini. Naknada za radove u količini od 4.800 m2 po cijeni od 20,00 kuna po m/2 uvećana za P. iznosi ukupno 117.120,00 kuna. Stoga je održan na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku-protutužitelju platiti ugovorenu naknadu.

Protutužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da su stranke usmenim sporazumom i zajedničkim potpisom računa utvrdile konačnu cijenu za izvedene radove. Stoga tuženik- protutužitelj nema pravo umanjiti cijenu za troškove materijala koji je potrošen za soboslikarske radove, bez obzira na to što je tužitelj-protutuženik propustio nabaviti materijal i snositi troškove tog materijala, pa je to umjesto njega učinio tuženik-protutužitelj. Što se pak tiče dijela protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove otklanjanja nedostataka u izvedenim radovima, tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen primjenom pravila o teretu dokaza. Tuženik-protutužitelj je u parnici tvrdio da su radovi izvedeni s nedostatkom, ali o tome nije obavijestio tužitelja-protutuženika niti je od njega zatražio otklanjanje nedostataka, sukladno odredbi čl. 604. i 605. ZOO. Stoga on nema pravo na naknadu troškova koje je eventualno imao uvezi s otklanjanjem nedostataka, jer je uslijed svojih propusta izgubio prava po osnovi nedostataka po čl. 608-610 ZOO.

Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude u odnosu na pravnu kvalifikaciju ugovora i primjenu odredbe čl. 620. ZOO, te je naznačio materijalnopr4avno pitanje: „Da li se ugovor s podizvođačem radova za izvođenje soboslikarskih radova u kojemu je projekt bitan element ugovora može smatrati /tumačiti kao ugovor o građenju ili ugovor o djelu?“

U odnosu na razlog važnosti tuženik je naveo da je pitanje važno zato što je evidentno da sudovi različito tumače zakonske odredbe koje uređuju ugovor o građenju, da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova

Ovaj sud je ocijenio da se pitanje odnosi na konkretni spor i konkretne okolnosti ovoga predmeta, te je važno za rješenje konkretnog spora. Međutim u reviziji nije naznačen razlog opće važnosti pitanja primjerice naveden u odredbi čl. 382. st. 2. ZPP ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Stoga revizija ne ispunjava propisane formalne kriterije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

S obzirom na to da u ovom sporu nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema propisani sadržaj po čl. 382. St. 2. I 3. ZPP , radi se o nedopuštenoj reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 2. ZPP.

U odnosu na reviziju protiv rješenja o parničnim troškovima:

Ovaj revizijski sud je prije ocjene o osnovanosti revizije ispitao dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima polazeći od odredbe čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) prema kojoj stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

O zahtjevu za naknadu parničnih troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se dovršava parnični postupak (čl. 164. st. 4. ZPP), s time što se odluka o trošku u presudi smatra rješenjem (čl. 129. st. 4. ZPP).

Iz navedene odredbe slijedi da je revizijom dopušteno pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja predstavljaju pojedinačni akt o predmetu spora i kojima se dovršava postupak po tužbi, pa je za ocjenu o dopuštenosti revizije protiv rješenja o troškovima parničnog postupka potrebno ocijeniti ima li rješenje o parničnim troškovima karakter takvog pojedinačnog akta čijom se pravomoćnošću dovršava parnični postupak. Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer glede parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

O pravnoj prirodi rješenja o troškovima postupka izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013. u kojem je navedeno: „Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojim je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.“ (tako i u odlukama U-III-4623/2013, U-III-2365/2001, U-III-954/2004, U-III-1794/2009, U-III-565/2012, U-III-140/2014).

Glede nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto je pravno shvaćanje je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

Stoga je podnesena revizija protiv odluke o parničnim nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 1. veljače 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.