Rev-1897/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1897/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Republika Hrvatska, za prava i obveze Ministarstva financija, Porezne uprave, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, protiv protivnika osiguranja K. d.o.o. K., kao pravni slijednik G. d.o.o. B. b.b., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., dipl. iur. kod protivnika osiguranja, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o reviziji protivnika osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici broj Gž Ovr - 13/15-2 od 6. svibnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr - 1733/14-8 od 10. listopada 2014., u sjednici održanoj 7. rujna 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija protivnika osiguranja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba protivnika osiguranja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Službe za nadzor od 28. siječnja 2013., koje nije postalo ovršno, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, određeno osiguranje prethodnom mjerom predbilježbom založnog prava na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ) je podnio protivnik osiguranja uz prijedlog da se rješenje preinači shodno iznesenim navodima u reviziji, odnosno da se isto ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ-a, u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog prava, dakle u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena i kada pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Protivnik osiguranja postavlja pitanja: „1. Da li su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predloženog osiguranja, odnosno da li je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim opasnost da će bez predloženog osiguranja ostvarenje tražbine biti nemoguće odnosno znatno otežano, ili je pak protivnik osiguranja učinio vjerojatnim da opasnost ne postoji? 2. Da li je pobijanim rješenjem povrijeđena materijalnopravna odredba čl. 241. OZ-a o izuzimanju i ograničenju od ovrhe (a time osiguranja) na imovini pravnih osoba, konkretno protivnika osiguranja, budući je drugostupanjskim rješenjem određeno osiguranje na cijeloj nekretnini (nekretninama) protivnika osiguranja, iako se dio nekretnine odnosno zgrada koristi radi obavljanja strogo namjenske djelatnosti (proizvodna hala)? Može li predmetom osiguranja biti i dio nekretnine protivnika osiguranja koji ne može biti predmetom ovrhe, odnosno može li se osiguranje odrediti na cijeloj nekretnini iako se dio nekretnine koristi radi obavljanja strogo namjenske djelatnosti i kao takav je taj dio izuzet od ovrhe odnosno osiguranja?“

Kod postavljenog pitanja pod 1. protivnik osiguranja se poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova, konkretno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci br. Pž – 2097/07-3. Međutim, odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pa se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a., zbog čega je temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju po ovom pitanju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Postavljajući pitanje pod 2. protivnik osiguranja ističe da o tom pitanju revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, odnosno postoji izvjesna mogućnost očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova. Navedenim revident u reviziji nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe različita praksa drugostupanjskih sudova, dok se određeno ne izlaže kojih sudova, niti se određeno ukazuje na konkretne presude pojedinih drugostupanjskih sudova koje se međusobno u svojem pravnom shvaćanju razilaze, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a (čl. 392.b st. 2. ZPP-a). Isto tako, da bi se postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.

Obzirom na izneseno reviziju protivnika osiguranja valjalo je temeljem čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu, kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. rujna 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.