Rev-2286/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2286/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. K. i Š. K., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik N. O., odvjetnik iz Z., radi poništenja izjave, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. lipnja 1997. godine, br. Gž 5457/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. listopada 1995. godine, br. P 6674/93, u sjednici održanoj dana 17. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 10. lipnja 1997. godine, br. Gž 5457/96-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 2. listopada 1995. godine, br. P 6674/93, te sudi:

Tužiteljica I. K. iz Z., odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Izjava tužiteljice I. K. iz Z., od 19. rujna 1986. godine o ustupu dva grobna mjesta - urni, na grobnom polju 2, broj groba - kazete …, na groblju Mirogoj u Zagrebu, tuženicima M. K. i Š. K., oboje iz Z., pravno je ništavan, pa su tuženici dužni to priznati i dozvoliti brisanje prava ukopu u svoju korist u poslovnim knjigama Gradskog groblja Mirogoj - Zagreb, te su dužni naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.040,00 kn, a sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"Izjava tužiteljice I. K. iz Z., od 19. rujna 1986.g. o ustupu dva grobna mjesta - urni, na grobnom polju 2, broj groba - kazete …, na groblju Mirogoj u Zagrebu, tuženicima M. K. i Š. K., oboje iz Z., pravno je ništava, pa su tuženici dužni to priznati i dozvoliti brisanje prava ukopu u svoju korist u poslovnim knjigama Gradskog groblja Mirogoj - Zagreb, te su dužni naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.040,00 kn, a sve to u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude preinači i tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom, a podredno da se iste presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je, da je tužiteljica osnivač grobnog mjesta pobliže opisanog u tužbenom zahtjevu, da je tužiteljica potpisala izjavu od 19. rujna 1986. godine o ustupu dva grobna mjesta - urni tuženicima, da je ista izjava ovjerena od službene osobe kod nadležnog upravnog tijela, kao i da tužiteljica prije potpisivanja iste izjave nije znala za njezin sadržaj.

Nadalje je utvrđeno, da je tužiteljica početkom 1988. godine saznala za sadržaj sporne izjave, te da je izjavu potpisala na nagovor tuženika, koji su joj rekli da se odnosi na neke druge pravne poslove.

Sudovi nižeg stupnja prihvatili su zahtjev tužiteljice za poništenje sporne izjave smatrajući da je izjava data u zabludi (čl. 61. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO) i da je tužba podnesena u roku predviđenom u odredbi čl. 117. ZOO.

Sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili odredbu čl. 61. st. 2. ZOO kada su zaključili, da je tužiteljica bila u ispričivoj zabludi prilikom potpisivanja sporne izjave. Naime, odredbom čl. 61. st. 2. ZOO je propisano da strana koja je u zabludi može tražiti poništaj ugovora zbog bitne zablude, osim ako pri sklapanju ugovora nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtjeva.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, okolnost da tužiteljica prije potpisivanja izjave od 19. rujna 1996. godine nije istu pročitala ili tražila da joj se pročita budući je imala 78 godina, nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtjeva.

Stoga su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kada su udovoljili tužbenom zahtjevu, pa je ovaj revizijski sud pravilnom primjenom materijalnog prava preinačio nižestupanjske presude i tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 17. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.