I Kž-607/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 607/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Frančula mr. Rudolfa, Vekić Miroslave i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. J. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 15. svibnja 1990. K 155/89, u sjednici održanoj 13. lipnja 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde, opt. B. J. i njegova branitelja B. A., odvjetnika iz B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužioca, te se potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Osijeku optuženi B. J., na temelju čl. 350. t. 3. ZKP, oslobodjen je optužbe da bi u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa - teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 168/ st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH.

Protiv takve presude žalbu je podnio javni tužilac zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem svoga branitelja B. A., odvjetnika iz B., s prijedlogom da se žalba javnog tužioca odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP prijedlog da se uvaži žalba javnog tužioca i pobijana presuda ukine.

Sjednica vijeća, na temelju čl. 371. st. 1. ZKP, održana je u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde, optuženog osobno i njegovog branitelja B. A., odvjetnika iz B..

I Kž 607/1990-5

Žalba javnog tužioca nije osnovana.

Ocjenjujući žalbene navode u pogledu pravilnosti utvrdjenog činjeničnog stanja ovaj drugostepeni sud nalazi, da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo ispravan zaključak da inkriminirano djelo optuženiku nije dokazano.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi, da je do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao oštećeni K. F. došlo uslijed alkoholiziranosti optuženika koji zbog toga da nije zauzeo dovoljan bočni razmak od oštećenika, koji je vozio bicikl.

Tvrdnja iznesena u žalbi, da iz oštećenja nadjenih na biciklu, a posebno onih vidljivih na fotografiji F-7 fotografskog elaborata slijedi, da je automobil svojim prednjim desnim uglom najprije udario u lijevu stranu prtljažnika bicikla, nakon čega je došlo do pomicanja zadnjeg dijela bicikla u desno, a uslijed njegove specifične konstrukcije da je došlo do skretanja volana i prednjeg kotača u lijevo, nakon čega je došlo do kontakta sa zadnjim dijelom prednjeg kotača i do njegove deformacije, zasniva se na čistoj pretpostavci i protivna je utvrdjenim činjenicama u postupku.

Prometni vještak Š. ing. P. u svom nalazu i mišljenju vrlo odredjeno je objasnio sve nadjene tragove, odnosno oštećenja na automobilu i biciklu, a skica koju je sačinio i priložio uz nalaz (list 58 spisa) najjasnije objašnjava na koji način su nastala oštećenja prtljažnika i prednjeg kotača na biciklu s jedne strane, i samog prednjeg desnog dijela automobila. Ako se k tome doda da je kod pokojnog K. F. nadjen krvni podljev i razderotina stražnje lijeve potkoljenice s otvorenim prijelomom obje kosti, onda je logičan zaključak vještaka za sudsku medicinu K. dr. Z., koji je s prometnim vještakom sačinio kombinirani nalaz i mišljenje, da je oštećenik najprije udaren u lijevu potkoljenicu, nakon čega je tijelo nabačeno na poklopac motora i vjetrobransko staklo od čega potječu i oštećenja na tim dijelovima automobila, kao i povrede nadjene kod oštećenog a opisane su u zapisniku o obdukciji (list 14 - 18 spisa), tj. višestruke povrede na glavi, na kostoru i unutrašnjim organima, koje su dovele do smrti.

Nadalje, na osnovu nadjenih tragova vještaci su ispravno donijeli zaključak, da je u momentu skretanja biciklista bio ukošen za 20 stupnjeva u lijevo, ledjima okrenut prema vozilu, kao i zaključak i o svim ostalim elementima dinamike dogadjaja (brzina kretanja oba vozila, prijedjeni put bicikliste od desnog ruba kolnika do mjesta kontakta sa automobilom, vrijeme trajanja skretanja bicikla do kontakta sa automobilom). Na tim je dakle elementima utemeljen konačni zaključak vještaka, da optuženik nije imao tehničkih mogućnosti da izbjegne nalet.

Stoga ne stoji tvrdnja žalitelja, da prometni vještak svoj nalaz i mišljenje bazira isključivo na obrani optuženika, da njegov nalaz i mišljenje "ne udovoljava osnovnim zakonima njegove struke". Ne stoje niti slični

I Kž 607/1990-5

prigovori na vještaka za sudsku medicinu, a što je najvažnije za sve ove tvrdnje - javni tužilac nije dao nikakvu argumentaciju.

U vezi ovih prigovora žalitelja treba istaći, da se ustalila praksa kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja, a i u ovom konkretnom slučaju ona se pokazala kao dobra kod utvrdjivanja činjeničnog stanja.

Ovaj drugostepeni sud postupajući u smislu čl. 376. st. 1. t. 1. ZKP nije našao da postoje one povrede odredaba krivičnog postupka koje ispituje po službenoj dužnosti.

Radi svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 384.

ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.