Rev-x-475/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. P. R. iz R., 2. J. I. rođ. M. iz Z., i 3. R. M. iz T., koje zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. & N. u R., protiv tuženika: 1. Grada Trogira, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T. i 2. Z. d.o.o. iz D. V., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1. i 2.drugotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-725/10 od 11. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-216/06 od 23. rujna 2009., u odnosu na 1. i 2.tužiteljicu, u sjednici održanoj 9. studenoga 2016.,
Legislator headnote
AI generatedRev-x-475/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 475/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. P. R. iz R., 2. J. I. rođ. M. iz Z., i 3. R. M. iz T., koje zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. & N. u R., protiv tuženika: 1. Grada Trogira, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u T. i 2. Z. d.o.o. iz D. V., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1. i 2.drugotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-725/10 od 11. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-216/06 od 23. rujna 2009., u odnosu na 1. i 2.tužiteljicu, u sjednici održanoj 9. studenoga 2016.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda i rješenje u toč. II. izreke Županijskog suda u Splitu broj Gžx- 725/10 od 11. studenoga 2010. i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
„I Utvrđuje se da su Ugovor o dugoročnom zakupu-privremenom korištenju pomorskog dobra, zaključen dana 09. travnja 1993. godine između Skupštine općine Trogir, zastupane po predsjedniku poduzeća „Z.“ d.o.o. V. D., zastupano po direktoru P. B., KLASA: UP/I.944.05/93-01/9, URBROJ: 2184-01-93-1 ND/AS kao i Dodatak ugovora o dugoročnom zakupu-privremenom korištenju pomorskog dobra, kojeg su iste strane zaključile 03. kolovoza 1993. godine, KLASA: 944-05-93-01/02, ništavi cijelosti.
II Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana, tužiteljicama naknadi troškove parničnog postupka.“
II Dužne su tužiteljice u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku ad 1/ parnični trošak u iznosu od 2.056.350,00 kn, tuženiku ad 2/ parnični trošak u iznosu od 2.806.000,00 kn, te umješaču na strani tuženika ad 1/ u iznosu od 1.007.110,00 kn.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„Odbija se djelomično žalba tužiteljica kao neosnovana i u odnosu na tužiteljice P. R. i J. I. potvrđuje prvostupanjska presuda (toč. I. izreke).“
Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„I. Ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na tužiteljicu R. M. i tužba ove tužiteljice se odbacuje.
II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka (toč. II. izreke presude) i rješava:
Dužne su tužiteljice P. R. i J. I. u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Gradu Trogiru parnični trošak u iznosu od 1.151.489,00 kuna, tuženiku Z. d.o.o. D. veli parnični trošak u iznosu od 999.707,10 kuna i umješaču na strani tuženika Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 450.970,00 kuna, dok se odbija tuženik Grad Trogir za naknadu parničnog troška u iznosu od 904.860,90 kuna, tuženik Z. d.o.o. za naknadu parničnog troška od 1.806.292,90 kuna i umješač na strani tuženika Republika Hrvatska za naknadu parničnog troška u iznosu od 556.140,00 kuna.
III. Tuženiku Gradu Trogiru se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužiteljica.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele prvo i drugotužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu pobijanu presudu ukinuti, podredno i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
Tuženici su odgovorili na reviziju te predlažu istu odbiti kao neosnovanu, time da je prvotuženik u reviziji naveo da traži trošak sastava odgovora na reviziju prema O. T. uvećano za PDV.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su Ugovor o dugoročnom zakupu – privremenom korištenju pomorskog dobra zaključen 9. travnja 1993. između Skupštine Općine Trogir i poduzeća „Z.“ d.o.o. V. D. i Dodatak Ugovora o dugoročnom zakupu – privremenom korištenju pomorskog dobra zaključen između istih stranaka 3. kolovoza 1992. ništavi.
Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da su tužiteljice aktivno legitimirane za podnošenje tužbe u ovom sporu, međutim da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), za ništavost predmetnog Ugovora od 9. travnja 1993. i Dodatka tom Ugovoru od 3. kolovoza 1993.
Drugostupanjski sud je djelomično odbio žalbu tužiteljica kao neosnovanu i u odnosu na tužiteljicu P. R. i J. I. potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I izreke, dok je presuda suda prvog stupnja preinačena u odluci o troškovima postupka te je riješeno kao u toč. II izreke rješenja.
Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prvo i drugotužiteljice odbijen, ali ne iz razloga da Ugovor od 9. travnja 1993. i Dodatak tom Ugovoru od 3. kolovoza 1993. ne bi bili ništavi, već je drugostupanjski sud zaključio „da tužiteljice nemaju aktivnu legitimaciju na utvrđenje ništavim predmetnih ugovora“. Pritom drugostupanjski sud citira odredbu čl. 109. ZOO prema kojoj na ništavost pazi sud po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba i navodi da za podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđenja ništavosti nekog ugovora procesnu aktivnu legitimaciju mogu imati treće osobe koje nisu subjekti ugovornog odnosa ako zato imaju pravni interes. Slijedom toga, imajući na umu činjenična utvrđenja u postupku pred prvostupanjskim sudom, drugostupanjski sud (suprotno prvostupanjskom sudu) zaključuje da prvo i drugotužiteljica nemaju aktivnu legitimaciju u predmetnom sporu za utvrđenje ništavim predmetnih ugovora te da je „prvostupanjski sud s pravom odbio tužbeni zahtjev tužiteljica P. R. i J. I. kao neosnovan“.
Međutim, osnovano prvo i drugotužiteljica ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da razlozi drugostupanjske presude proturječe izreci. Naime, u pravu su revidentice da je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan navodeći razloge zbog kojih se prema čl. 288. st. 2. ZPP donosi rješenje o odbacivanju tužbe (postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe). Prema tome, zbog proturječja između izreke i razloga drugostupanjske presude ista se ne može ispitati, pa postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju revidentice.
Zato je ovaj sud primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo drugostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (toč. I. izreke).
Ukinuta je odluka o trošku postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom – čl. 154. i čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).
U ponovljenom postupku će drugostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, imajući pritom na umu da sud u žalbenom postupku nije ovlašten cijeniti postoji li tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, ako na tu relativnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ne ukazuje žalitelj.
Zagreb, 9. studenoga 2016.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.