Legislator Case Law & Legislation
I Kr-11/2008-3 AI generated

I Kr-11/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-11/2008-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, mr. sc. Branka Zmajevića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o zahtjevima osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenih s prijedlozima Županijskog suda u Požegi, od 03. siječnja 2008., br. Kv-2/08 (K-9/04) i od 03. travnja 2008., br. Kv-35/08 (K-9/04), u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2008.,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-11/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Požegi od 09. srpnja 2004., broj K-9/04, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2005., br. Kž-832/04, osuđen je I. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 11/08-3

I Kr 219/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, mr. sc. Branka Zmajevića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o zahtjevima osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenih s prijedlozima Županijskog suda u Požegi, od 03. siječnja 2008., br. Kv-2/08 (K-9/04) i od 03. travnja 2008., br. Kv-35/08 (K-9/04), u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se zahtjevi osuđenog I. Č. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 09. srpnja 2004., broj K-9/04, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2005., br. Kž-832/04, osuđen je I. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

Osuđenik se nalazi na izdržavanju te kazne u Kaznionici u L., a kazna mu teče od 18. ožujka 2004. do 18. ožujka 2016.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao razlog za izvanredno ublažavanje kazne ističe svoje pogoršano zdravstveno stanje koje se svakodnevno pogoršava uslijed niza kroničnih bolesti. Pored toga ističe da je svoje ponašanje uskladio sa Zakonom o izvršavanju kazne zatvora i smatra da je kazna ispunila svoju svrhu.

U međuvremenu je osuđenik podnio novi zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem ističe da su mu umrli brat i majka, tako da je obiteljska kuća ostala prazna, a imanje zapušteno i nezbrinuto.

I Kr 11/08-3

I Kr 219/08-3

Županijski sud u Požegi dostavljajući osuđenikove zahtjeve za izvanredno ublažavanje kazne predložio je da se isti odbiju.

Županijsko državno odvjetništvo u Požegi nalazi da su zahtjevi osuđenika neutemeljeni, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske smatra da zahtjeve treba odbiti.

Zahtjevi nisu osnovani.

Prema odredbi čl. 414. ZKP izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Iz podataka u spisu – priložene medicinske dokumentacije – proizlazi da su kod osuđenika utvrđene dijagnoze kroničnog alkoholizma, epilepsije, povišenog krvnog tlaka i proširenih vena na donjim ekstremitetima, ali isto tako činjenica je da navedene kronične bolesti kod osuđenika traju dulje vrijeme, da je osuđenik pod stalnim nadzorom liječnika i u terapijskom tretmanu, te konačno da su sudovi kod izricanja kazne osuđeniku već cijenili kao olakotnu okolnost upravo činjenicu da se radi o osobi koja je teško bolesna. Pored svega, valja istaći i činjenicu da je iste razloge osuđenik već iznosio u ranije podnesenom zahtjevu koji je odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2006., br. I Kr- 55/06 (list 180 spisa). Kako je osuđenik od izrečene kazne izdržao tek trećinu (oko 4 godine), prerano je za zaključke kako je kazna ostvarila svoju svrhu, bez obzira što se osuđenik kako sam ističe, pridržava odredbi Zakona o izdržavanju kazne zatvora.

U pogledu razloga za izvanredno ublažavanje kazne iz drugog zahtjeva osuđenika – valja istaći kako osuđenik uz podneseni zahtjev nije priložio bilo kakve dokaze za svoje tvrdnje o smrti brata i majke, te o zapuštenosti imanja, no ako se i bez toga te tvrdnje prihvate kao istinite, ne radi se o okolnostima koje bi očito dovele do blažeg kažnjavanja osuđenika i da su postojale u vrijeme izricanja presude.

Prema tome, okolnosti koje osuđenik ističe u zahtjevima nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu čl. 414. ZKP, očito dovele do blaže osude, a posebno kada se uzme u obzir težina počinjenog kaznenog djela i nastalih posljedica te visoki stupanj krivnje osuđenika (način izvršenja djela i pojačana upornost osuđenika, koji oštećenika lišava života tako da mu zadaje desetak udaraca sjekirom u glavu) koje je okolnosti sud s pravom cijenio kao otegotne kod odmjeravanja izrečene kazne.

Stoga je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. travnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.