Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to dispute value falling below statutory threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the second-instance judgment regarding a dispute over property access rights. The court found the appeal inadmissible because the claimed value of the dispute was only 1,000 dinars, which was below the 8,000 dinars threshold required for appeals in property disputes at the time. Consequently, the lower court's decision to reject the appeal was upheld based on the specific procedural limitations applicable to the case value.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku; Članak 392. Zakona o parničnom postupku: In property disputes involving the delivery of things or performance of acts, an appeal is not permitted if the value of the subject matter claimed by the plaintiff does not exceed the statutory limit at the time of filing.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1249/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, Ivke Zlokić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V., Č. V., A. V., J. V. i A. K., svi iz K. N., 1,2,3 i 5 tužitelji zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u T., protiv tuženika A. V. pok. M., zastupan po punomoćniku A. L., odvjetnici u S., radi uspostave u prijašnje stanje, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18. prosinca 1996. godine broj Gž-693/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. studenog 1993. godine broj P-2639/92, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 2000. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika se odbacuje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik uspostaviti ranije stanje na prolazu (portunu) koji se nalazi na čkbr. 22/4 k.o. K. N. na način da preda tužiteljima ad.1., ad.2., ad.3. i ad. 5. ključeve od ulaznih vrata ovog portuna i omogući nesmetano korištenje ovim prolazom kako njima tako i svakom trećem na kojeg tužitelji prenesu svoje pravo prolaza, sve uz naknadu troška navedenim tužiteljima u iznosu od 2.624,00 kn. Istovremeno je prvostupanjski sud rješenjem odbacio tužbu u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja V.J.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena presuda.
Tuženik je dana 7. travnja 1997. godine izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se revizija usvoji prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno prvostupanjska i drugostupanjska presuda preinače te odbije tužbeni zahtjev a tužitelji naknade parbeni trošak tuženiku.
Prvostupanjski sud je reviziju dostavio protivnoj stranci i nadležnom državnom odvjetniku no tužitelji nisu odgovorili, a DORH se nije izjasnio o podnešenoj reviziji.
Revizija je nedopuštena.
U vrijeme podnošenja tužbe (8. studenog 1990. godine) u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, a kao što je ovaj spor, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) revizija nije bila dopuštena ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi nije prelazila ondašnjih 8.000 dinara (Zakon o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku od 16. svibnja 1990. godine - Sl. list SFRJ 27/90 koji je stupio na snagu 1. srpnja 1990. godine).
Vrijednost predmeta spora označena je u tužbi s ondašnjih 1.000 dinara što znači da revizija u ovom slučaju nije dopuštena pa ju je temeljem odredbe čl. 392. ZPP valjalo odbaciti.
U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.