Legislator Case Law & Legislation
I Kž-851/2003-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeals against a first-instance drug trafficking conviction and sentence.

Case Number I Kž-851/2003-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by the prosecutor and one defendant against a first-instance judgment convicting two individuals for drug trafficking. The defendant argued that the court underestimated mitigating circumstances regarding his family situation and past trauma, while the prosecutor contended that the defendant's recidivism and marital status should warrant a stricter penalty. The court ruled that the first-instance judge properly balanced all aggravating and mitigating factors, including the defendant's prior non-conviction, and found no legal errors requiring a retrial.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 373. st. 1.; čl. 374. st. 1. i 4.; čl. 379. st. 1.; čl. 387.; Kazneni zakon (KZ) čl. 56. st. 2.; Sudovi su ovlašteni procijeniti značaj olakšavajućih i otežavajućih okolnosti; ako je prva instanca pravilno utvrdila činjenice i proporcionalnost kazne, žalbe zbog odluke o kazni nisu osnovane.

Keywords

AI generated
drug trafficking conviction recidivism assessment mitigating circumstances second instance appeal Croatian Criminal Procedure proportionality of sentence family situation defense

Cited Legislation

AI generated
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 373. st. 1.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 374. st. 1.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 374. st. 4.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 379. st. 1.
Zakon o kaznenom postupku (ZKP) čl. 387.
Kazneni zakon (KZ) čl. 56. st. 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 851/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Mariana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Mariana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. B. izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 2. lipnja 2003. godine br. K-68/02, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, a u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja P. J., odvjetnika iz P.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. B., kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st.

2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ za koje je, na temelju tih zakonskih propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. kolovoza 2002. godine do 6. rujna 2002. godine i od 25. prosinca 2002. do 2. lipnja 2003. godine.

Istom presudom opt. K. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. i 6. KZ i kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u svezi 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, za koje je, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 90 dana, međutim, u odnosu na ovog optuženika nije izjavljena žalba, pa je u tom dijelu presuda postala pravomoćna.

Naime, žalbu su zbog odluke o kazni podnijeli samo opt. M. B. i državni odvjetnik u odnosu na ovog optuženika te predložili, svaki sa svog stajališta, da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža, odnosno, blaža kazna.

I Kž 851/03-5

Na žalbe nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno sa tim žalbenim prijedlogom.

Postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, P. J. odvjetnik iz P., koji, iako uredno obaviješteni, sjednici nisu pristupili, pa je sjednica, u skladu s odredbom čl. 374. st. 4. ZKP održana u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića.

Žalbe nisu osnovane.

Optuženik smatra, da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje je našao na njegovoj strani, dok je, s druge strane precijenio značaj otegotnih okolnosti. Tako je prema stajalištu optuženika, veći značaj trebalo dati činjenici da je djelo počinio radi vraćanja dugova, supruga mu ne radi odnosno, radi samo sezonski, pa njegovo dvoje djece nemaju dovoljno sredstava za život. Osim toga, i sam je, kao vrlo mlad, proživio strahote rata u Vukovaru iz kojeg je prognan a privikavanje na novu sredinu teško je podnosio, što je sve bilo razlogom da počne s konzumiranjem droge, od koje se sada, srećom odvikava.

Državni odvjetnik smatra, da je sud prvog stupnja činjenicu da je optuženik oženjen i da ima dvoje djece precijenio, budući da je upravo ta okolnost na optuženika trebala poticajno djelovati da ne čini kaznena djela i da se prema svojoj obitelji odgovornije ponaša kako ne bi ugrozio njihovu egzistenciju. Osim toga, činjenica je, da je optuženik nakon puštanja iz pritvora zbog kaznenog djela koje je počinio 24. kolovoza 2002. godine, dana 25. prosinca 2002. godine ponovno počinio isto kazneno djelo, pa to ukazuje na upornost optuženika što je i trebalo iznimno strogo cijeniti.

Nasuprot ovako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri je cijenio značaj svih okolnosti koje je našao na strani optuženika i o kojima u smislu čl. 56. st. 2. KZ ovisi odabir vrste i mjere kazne. Upravo o okolnostima, na koje ukazuju stranke, sud prvog stupnja je vodio računa u dovoljnoj mjeri i na pravilan način tako da njihova preocjena, ni u pravcu kojem to predlaže optuženik ni u pravcu kojem to predlaže državni odvjetnik, nije potrebna a ne bi bila ni opravdana.

Istina je, da je optuženik unutar vremenskog razdoblja od četiri mjeseca, počinio dvije radnje produljenog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ odnosno, radi prodaje držao ukupno 23,70 gr kokaina, prepakiranih u više doza za jednokratnu uporabu i da je nakon prve radnje bio nekoliko dana bio u pritvoru, pa nakon što je pušten, ponovno radi prodaje pribavio određenu količinu kokaina i amfetamina što ukazuje na upornost optuženika, međutim, kada se toj otegotnoj okolnosti suprotstave olakotne okolnosti glede obiteljske situacije optuženika i druge okolnosti konkretnog slučaja, istaknutih u prvostupanjskoj presudi i u žalbi optuženika, a osobito dosadašnja neosuđivanost optuženika, onda se može uzeti, da je počinjenje ovog kaznenog djela od strane optuženika odraz negativnih životnih okolnosti u kojima se on bio našao i da će se i kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, koju je sud prvog stupnja izrekao optuženiku, dovoljno utjecati na

I Kž 851/03-5

njega da se kani vršenja ovakvih ili sličnih kaznenih djela kao i na druge, potencijalne počinitelja ovakvih kaznenih djela da se suzdrže od njihovog činjenja.

Kako dakle, žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nisu osnovane i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. ZKP ovaj sud nije našao povreda zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 5. svibnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.