Us-8922/2009-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-8922/2009-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. H., P., kojeg zastupa opunomoćenik B. B., odvjetnik u B., protiv rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., broj: 511-01-204-UP/I- 7258/4-2008, od 7. travnja 2009., radi odobrenja stalnog boravka, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je tuženo tijelo odbilo njegov zahtjev za odobrenje stalnog boravka jer postoje zapreke iz članka 83. stavka 1. Zakona o strancima, koje se sastoje od višestruke prekršajne kažnjavanosti tužitelja. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da tuženo tijelo nije izvršilo uvid u prekršajne predmete, već samo u uvjerenje odjela za prekršajne evidencije. Ističe da je povrijedilo pravo tužitelja na jednaku primjenu zakona jer je u istim predmetima u odnosu na članove njegove obitelji drugačije ocijenilo iste činjenice i drugačije primijenilo materijalno pravo.

Ističe da je osporeno rješenje nezakonito, a svakako nepravedno i nehumano jer bi, ako ostane na snazi, razdvojilo članove obitelji. Napominje da je tuženo tijelo u predmetima njegovog oca i majke i maloljetne djece uvažilo žalbe protiv prvostupanjskog rješenja kojim su odbijeni njihovi zahtjevi za odobrenje boravka uz obrazloženje da imajući u vidu sve činjenice i okolnosti utvrđene u prvostupanjskom postupku odnosno to što su se žalitelji doselili u P. tijekom rata, što su postali suvlasnici kuće, što im je ranije 4 puta odobravan privremeni boravak, okolnost prekršajnog kažnjavanja, prema ocjeni komisije za žalbe, nije mogla biti razlogom za donošenje osporenog rješenja.

Tuženo tijelo nije provelo dokaze radi utvrđivanja stupnja navodne povrede zakonom zaštićenih vrijednosti odnosno javnog poretka. Prekršaji koje je počinio tužitelj nisu takve činjenične niti pravne naravi da bi predstavljali opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Tuženo tijelo je stoga pogrešno ocijenilo stupanj i značaj počinjenih prekršaja, ne ulazeći u njihovu bit, jer se radi o prekršajima koji imaju manji stupanj društvene opasnosti. Uvidom u spise prekršajnih predmeta može se utvrditi da se prometni prekršaji odnose na manje prekršaje, kao nevezivanje pojasa dok tužitelj vozi od dvorišta do dvorišta i sakuplja otpad, što se isto odnosi i na zaboravljanje stavljanja naočala, a i indikativno je da nema prekršaja zbog vožnji pod utjecajem alkohola niti zbog izazivanja prometnih nezgoda.

Kod prekršaja iz Zakona o obrtu riječ je o tome da tužitelj neki put preveze vozilom otpad koji sakuplja otac ili brat, pa potvrda glasi na člana obitelji, jer nemaju svaki svoje teretno vozilo, a kod navodnog nasilja u obitelji treba imati u vidu da se radi o svađama s ocem oko posla i zajedničkog života velike obitelji u jednoj kući. Uvidom u evidenciju prijava nadležne PP P. utvrdilo bi se da prijava više nema jer je tužitelj kritično prihvatio dosadašnje postupke i prekršajne kazne. Tuženo tijelo nije izvršilo niti provjeru obiteljsko socijalnih i materijalnih prilika tužitelja i njegove obitelji, kako bi ocijenilo osnovanost njegovog zahtjeva da uz dozvoljeni boravak može živjeti s obitelji i raditi da bi uzdržavao obitelj pa tako nije pribavilo Izvješće Centra za socijalnu skrb u V..

Da je to učinilo, utvrdilo bi da pored određenih poteškoća obitelj tužitelja funkcionira na temelju rezultata rada i da u odnosu na svoje sumještane ne krši nikakve propise. Ističe da je riječ o prognaničkoj obitelji koja je tijekom rata došla u Republiku Hrvatsku iz P.. Bilo im je potrebno vrijeme prilagodbe na novu sredinu, kako u odnosu na običaje, kulturu i način ponašanja koji su bili drugačiji od sredine iz koje su došli, pa se stoga većina prekršaja koji su ipak manjeg značaja može pripisati prilagodbenim problemima. Tužitelj smatra kako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili zdravlje jer njegovi prekršaji ne sadržavaju takvu vrstu, težinu, stupanj i značaj da bi ugrožavali te vrijednosti.

Predlaže tužbu uvažiti i poništiti osporeno rješenje.

Tuženo tijelu u svom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da nisu osnovani tužiteljevi navodi da prekršaji koje je počinio ne predstavljaju opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Naime, uvidom u uvjerenje Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa od 13. studenog 2008. utvrđeno je da je tužitelj višestruko evidentiran i to zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (devet puta), zbog prekršaja iz Zakona o obrtu i zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iz navedenog uvjerenja je vidljivo zbog kojih je prekršaja tužitelj evidentiran, od kojih tijela, kada i koja kazna mu je izrečena te kada su odluke postale pravomoćne. Tužitelju je zahtjev za stalni boravak odbijen jer je na temelju uvida u vjerodostojnu ispravu te službene evidencije tuženog tijela nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj višestruki počinitelj prekršaja te kao takav predstavlja opasnost za javni poredak. Ističe kako tužitelj ima status stranca na privremenom boravku te prema tome može boraviti i raditi u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o strancima. Predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Tužba nije osnovana.

Prema odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 79/07. i 36/09.), stalni boravak odobrit će se strancu koji, uz uvjete iz članka 78. ovoga Zakona: 1. ima valjanu putnu ispravu, 2. ima sredstva za uzdržavanje, 3. ima zdravstveno osiguranje, 4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društveno uređenje, 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, 6. ima osigurano stanovanje.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj.

Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije, klasa: 740-04/08-11/2159, ur.broj: 514-05-01-02-08-02 od 13. studenoga 2008., koje prileži spisu predmeta, razvidno je da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Policijske postaje P., broj: 511-16-08-02/16-UPN-111/2006 od 13. rujna 2006., koje je postalo pravomoćno 22. rujna 2006., izrečena novčana kazna za prekršaj propisan odredbom članka 196. stavka 5 u svezi s člankom 196. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje, rješenjem Policijske uprave k.-k., broj: 511-06-03/1-78-5932-3866/2006 od 4. listopada 2006., koje je postalo pravomoćno 28. prosinca 2006., izrečena mu je novčana kazna za prekršaj propisan odredbom članka 239. stavka 9. u svezi s člankom 239. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješenjem Policijske uprave V.-p., broj: 511-16-03- 1/2-4-104-2244/2006 od 13. prosinca 2006., koje je pravomoćno 11. siječnja 2007., tužitelju je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera za prekršaj propisan odredbom članka 239. stavka 9. u svezi s člankom 239. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 53. stavak 6. u svezi s člankom 53. stavkom 1. istog Zakona. Pravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u P. J.-229/2006 od 5. siječnja 2007., koje je postalo pravomoćno 30. siječnja 2007., za prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je tužitelju novčana kazna i zaštitna mjera.

Također je rješenjem Prekršajnog suda u B. I.-G-651/06 od 12. veljače 2007. tužitelju izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta za prekršaj iz članka 84. točke 1. Zakona o obrtu. Pravomoćnim rješenjem Policijske uprave k.-k., broj 511-06-03/1-78-7596-5118/2006 od 19. prosinca 2006., koje je postalo pravomoćno 22. ožujka 2007. tužitelju je izrečena novčana kazna za prekršaj iz članka 196. stavka 5. u svezi s člankom 196. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rješenjem Policijske uprave V.-p., broj: 511-16-03-1/2-4- 161-140/2007 od 17. siječnja 2007., koje je postalo pravomoćno 31. ožujka 2007., tužitelju je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera za prekršaj propisan odredbom članka 221. stavka 9. u svezi s člankom 221. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rješenjem Policijske uprave k.-k., broj: 511-06-03/9-87-1466-1207/2007 od 7. ožujka 2007., koje je postalo pravomoćno 11. travnja 2007., izrečena mu je novčana kazna za prekršaj propisan odredbom članka 239. stavka 9. u svezi s člankom 239. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, rješenjem Policijske postaje Đ., broj 511-06-03/9-87-2625-857/2007 od 9. svibnja 2007. koje je pravomoćno 18. svibnja 1007. tužitelju je izrečena novčana kazna za prekršaj propisan odredbom članka 102. stavka 2. u svezi s člankom 102. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Rješenjem Policijske postaje D. M., broj 511-07-26/5-P-3- 1324/2007 od 1. kolovoza 2007. koje je pravomoćno 11. kolovoza 2007. tužitelju je izrečena novčana kazna za prekršaj propisan odredbom članka 163. stavka 3. u svezi s člankom 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Iz izloženog proizlazi kako je tužitelj kažnjen zbog počinjenja većeg broja prekršaja koji su propisani Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakonom o obrtu. S obzirom na to, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu Zakona prema kojoj će se stalni boravak odobriti strancu koji ne predstavlja opasnost za javni poredak, ispravno je zaključilo tuženo tijelo kako kod tužitelja u smislu naprijed navedene odredbe zakona postoji zapreka za odobrenje stalnog boravka u Republici Hrvatskoj te je stoga ispravno odbilo zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka.

S obzirom na navedeno, osporenim rješenjem tuženog tijela po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a ni ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.), tužbu kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu 4. siječnja 2012.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ljerka Morović Pavić, v.r.

Sanja Štefan, v.r.