Croatian Supreme Court dismisses appeal on alimony increase, upholding second instance court's 35% deduction order based on material facts.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance ruling that increased child support to 35% of his income. The court found that the lower courts correctly assessed the defendant's superior financial position compared to the unemployed mother and the child's needs. Consequently, the decision was upheld as legally sound, rejecting the defendant's claims regarding procedural errors and material miscalculations.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; The Supreme Court held that an appellate court's assessment of a parent's material capacity for alimony payments is not subject to revision unless there is a clear violation of procedural rules or factual errors, and that delivery of the decision to a lawyer does not constitute a procedural defect.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1484/1994-2
P R E S U D A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. D. K. koga zastupa majka V. P. iz B. n/m, po punomoćnici Lj. P. iz B. n/m, protiv tuženika V. K. iz Z., radi povišenja doprinosa uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 15. srpnja 1993. br. Gž-218/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu na moru od 9. prosinca 92. br. P- 17/92, u sjednici održanoj 26. svibnja 1994.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
O b r a z 1 o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik, da za uzdržavanje mldb. tužitelja D. K. umjesto dosadašnjeg doprinosa od 20% od svog osobnog dohotka, od 12. veljače 1992. godine plaća povišeni doprinos od 40% od svoje plaće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dospjele obroke odjednom i u roku od 15 dana i sa odgovarajućom kamatom, a budući da svakog 5-tog u mjesecu dostavom na ruke majke V. P. iz B. n/m.
Ta je presuda povodom žalbe tuženika djelomično preinačena odlukom Okružnog suda u Zadru od 15. srpnja 1993. br. Gž-218/93-2 sniženjem doprinosa tuženika sa 40% na 35% od svoje plaće mjesečno.
Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik iz svih razloga predviđenih u zakonu, s prijedlogom da se odluke nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Revident nalazi da su sudovi njegove materijalne mogućnosti precijenili, da sud drugog stupnja nije imao u vidu materijalne mogućnosti majke, da je potvrdu Zavoda za zapošljavanje trebalo ispitati, da su mogućnosti zarade na gospodarski razvijenom području grada Zagreba veće od onih u kojima živi tuženik i da se u tako razvijenim gospodarstvima i to posve iznimno dosuđuje doprinos od 30%. I konačno tuženik navodi da mu pobijana odluka nije osobno dostavljena već njegovom punomoćniku, pa u istaknutim razlozima nalazi revizijsko opravdanje.
Tuženik nije u pravu. Okolnosti na koje revident upozorava sudovi su u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva imali u vidu, pa u tom pogledu nije došlo do povreda odredaba parničnog postupka.
U postupku je utvrđeno, da se malodobni tužitelj nalazi u dobi od 14 godina života, da pohađa prvi razred srednje škole, da majka mldb. tužitelja nije u radnom odnosu, da u domaćinstvu majke mldb. tužitelja živi njegova baka koja uživa minimalnu mirovinu, te da je tuženik u radnom odnosu, da ima sređeno domaćinstvo i da je njegova supruga zaposlena. Obje strane u sporu imaju riješeno stambeno pitanje.
Kraj takovih, za ovaj spor i odlučnih činjeničnih utvrđenja, uvažavajući potrebe mldb. tužitelja i njegove interese, te materijalne mogućnosti roditelja, koje su na strani tuženika znatno povoljnije, neprihvatljiva je tvrdnja tuženika da su njegove materijalne mogućnosti precijenjene određivanjem postotka od 35% od njegove plaće, jer i po mišljenju ovog revizijskog suda takav i toliki doprinos oca u situaciji kad se majka mldb.tužitelja ne uspijeva zaposliti i respektirajući porasle potrebe djeteta uzrasta i dobi mldb. tužitelja i imajući u vidu sadašnje bitno bolje materijalne mogućnosti tuženika odluka suda drugog stupnja donesena je uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava.
Činjenica što je odluka suda dostavljena punomoćniku tuženika koji je zatim odluku uručio tuženiku, što tuženik smatra nepravilnim, ne predstavlja nikakovu povredu odredaba parničnog postupka, jer je u tom pogledu poštivana odredba č1. 142. st. 1. i 337. st. 3. ZPP ("NN" br.53/91).
Kako u postupku pred sudovima nižeg stupnja nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje je revident ukazao, kao ni one povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (č1. 386. ZPP), to je reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 26. svibnja 1994.
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v.r.