Gž-2494/2011-8 · Županijski sud u Zadru

19 Gž-2494/11-8

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Franke Zenić, kao predsjednice vijeća, Blanke Pervan, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Eugena Škunce, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz Z., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz O.d. B. iz Z., protiv tuženice C. o. d.d., zastupane po zakonskom zastupniku generalnom direktoru, a ovaj po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z. uz sudjelovanje umješača na strani tuženice E. o. d.d. zastupanog po direktoru, a ovaj po punomoćniku N. Č., odvjetniku u O.d.G., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženice i umješača na strani tuženice, protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2691/08 od 16. svibnja 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2013. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbijaju se djelomično žalbe tuženice C.o. d.d. i umješača na strani tuženice E.o. d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2691/08 od 16. svibnja 2011. godine u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je tuženica C.o. dužna isplatiti tužiteljici M. I. naknadu štete za razdoblje od 19. ožujka 2000. godine, pa do 31. prosinca 2010. godine u sveukupnom iznosu od 408.376,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate te joj od 1. siječnja 2011. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu od po 4.148,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Odbijaju se žalbe tuženice i umješača na strani tuženice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2691/08 od 16. svibnja 2011. godine u toč. II. izreke.

3. Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke na način da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici naknadu štete za razdoblje od 19. ožujka do 31. ožujka 2000.godine, novčani iznos od 950,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2000. godine, pa do isplate.

r i j e š i o j e

Djelomično se ukida presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2691/08 od 16. svibnja 2011. godine u toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa naknade štete za razdoblje od 1. ožujka 2000. pa do 18. ožujka 2000. godine u visini od 1.482,00 kn, kao i zatražena kamata na isti iznos, te se u tom dijelu odbacuje tužba.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I.- Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 409.858,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. travnja 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. svibnja 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. lipnja 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. srpnja 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. kolovoza 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. rujna 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. listopada 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. studenog 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. prosinca 2000. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.432,00 kn od 01. siječnja 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. veljače 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. ožujaka 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. travnja 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. svibnja 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. lipnja 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. srpnja 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. kolovoza 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. rujna 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. listopada 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. studenog 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. prosinca 2001. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.648,00 kn od 01. siječnja 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. veljače 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. ožujka 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. travnja 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. svibnja 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. lipnja 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. srpnja 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. kolovoza 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. rujna 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. listopada 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. studenog 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. prosinca 2002. godine pa do isplate,

-na iznos od 2.893,00 kn od 01. siječnja 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. veljače 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. ožujka 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. travnja 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. svibnja 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. lipnja 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. srpnja 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. kolovoza 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. rujna 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. listopada 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. studenog 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. prosinca 2003. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.038,00 kn od 01. siječnja 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. veljače 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. ožujka 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. travnja 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. svibnja 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. lipnja 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. srpnja 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. kolovoza 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. rujna 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. listopada 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. studenog 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. prosinca 2004. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.408,00 kn od 01. siječnja 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. veljače 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. ožujka 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. travnja 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. svibnja 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. lipnja 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. srpnja 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. kolovoza 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. rujna 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. listopada 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. studenog 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. prosinca 2005. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.528,00 kn od 01. siječnja 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. veljače 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. ožujka 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. travnja 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. svibnja 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. lipnja 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. srpnja 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. kolovoza 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. rujna 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. listopada 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. studenog 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. prosinca 2006. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.554,00 kn od 01. siječnja 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. veljače 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. ožujka 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. travnja 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. svibnja 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. lipnja 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. srpnja 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. kolovoza 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. rujna 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. listopada 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. studenog 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. prosinca 2007. godine pa do isplate,

-na iznos od 3.718,00 kn od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. veljače 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. ožujka 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. travnja 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. svibnja 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. lipnja 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. srpnja 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. kolovoza 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. rujna 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. listopada 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. studenog 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. prosinca 2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.007,00 kn od 01. siječnja 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. veljače 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. ožujka 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. travnja 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. svibnja 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. lipnja 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. srpnja 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. rujna 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. listopada 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. studenog 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. prosinca 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.123,00 kn od 01. siječnja 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. veljače 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. ožujka 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. travnja 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. svibnja 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. lipnja 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. srpnja 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. rujna 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. listopada 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. studenog 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. prosinca 2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 4.148,00 kn od 01. siječnja 2011. godine pa do isplate, tako da iste teku za razdoblje od 01. travnja 2000. g. pa do 30. lipnja 2002. g. po godišnjoj stopi od 18%, od 01. srpnja 2002.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po godišnjoj stopi od 15%, a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te joj od 01. siječnja 2011.g. pa dok za tu budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu od po 4.148,00 kn, s tim da joj dospjele obroke plati odjednom s kamatom određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koja je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i tekućoj na svakomjesečni obrok od prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, a buduće najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 101.828,37 kuna, sve u roku od 15 dana.

II.- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa.“

Protiv citirane presude u odnosu na toč. I. i II. izreke žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica srednju školu za frizera završila 1995. godine, da nikada nije radila kao frizer, u vrijeme štetnog događaja nije bila zaposlena, a tijekom postupka nije izveden dokaz na okolnost da se s preostalom radnom sposobnošću pokušala zaposliti, a ne postoji nijedan dokaz da bi taj posao i obavljala. Također tvrdi da je činjenično stanje u pogledu visine mjesečne zarade pogrešno utvrđeno, da radnik frizer zaposlen u frizerskom salonu u Z. nema prosječnu plaću KV radnika, već nižu i da je u pogledu zarade frizera trebalo provesti financijsko vještačenje. Nadalje, tvrdi da je tužiteljica, s obzirom da je rodila, bila na porodiljnom dopustu za koji joj je period trebalo smanjiti iznose izgubljene zarade jer je kao nezaposlena majka primala i naknadu za vrijeme porodiljnog dopusta. Ističe da je sud prvog stupnja tužiteljici za izgubljenu zaradu za period od 1. siječnja 2000. pa do 18. siječnja iste godine, pravomoćnom presudom odbio zahtjev za isplatom izgubljene zarade, ali joj je ipak za 13 dana tog mjeseca dosudio izgubljenu zaradu za cijeli mjesec. Tvrdi da je tužiteljica imala pravo na invalidsku mirovinu jer su se za to ispunile sve pretpostavke, a jedini razlog zbog kojeg je nije ostvarila je taj što je zahtjev podnijela nakon 30-te godine života, pa smatra da je bilo potrebno utvrditi koliko bi iznosila njezina invalidska mirovina te taj iznos odbiti od dosuđenih mjesečnih iznosa. Prigovara obračunu parničnih troškova. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv iste prvostupanjske presude u odnosu na toč. I. i II. izreke žalbu je izjavio umješač na strani tuženice, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe. Tvrdi da je u postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno da je tužiteljica frizer i da je kod nje došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, nikada nije radila u struci, a u vrijeme nastanka prometne nezgode bila je nezaposlena. Ističe da gubitak radne sposobnosti za posao frizera sam za sebe nije osnova za dosuđivanje materijalne štete u obliku izgubljene zarade, i da se on mora ogledati u gubitku zarade koju bi izvjesno ostvarivala da nije bilo štetnog događaja, da u H. nije propisana presumpcija zaposlenosti i da činjenica stjecanja određene stručne spreme nije garancija zapošljavanju, jer je nezaposlenost u H. općepoznata činjenica, pa teret dokaza da bi se zaposlila da nije bilo nezgode leži na tužiteljici. Tvrdi da bi tužiteljici bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu po čl. 52. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju da je taj zahtjev pravovremeno podnijela, pa kako je to učinila tek s navršenih 30 godina života, smatra da je sud prvog stupnja sam morao riješiti pitanje priznavanja prava na invalidsku mirovinu kao prethodno pitanje, odnosno odrediti vještačenje po vještaku aktuaru na okolnosti izračuna visine invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Ističe da sud prvog stupnja tužiteljici priznaje naknadu štete zbog izgubljene zarade za cijeli mjesec ožujak 2000. godine, iako je njezino potraživanje za razdoblje od 1. ožujka do 18. ožujka 2000. godine, pravomoćno odbijeno. Prigovara obračunu parničnih troškova i ističe da nije trebalo tužiteljici priznati sastave dvaju podnesaka od 24. veljače 2004. godine i 25. veljače 2004. godine, u punom iznosu, kao i to da nagrada za sastav podnesaka od 29. siječnja 2007. godine, 14. listopada 2009. godine i 25. ožujka 2011. godine, kojima je preinačen tužbeni zahtjev iznosi 50 bodova, a ne 500, 643 ili 659 bodova, kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu umješača odgovorila da nije ostvarila prava iz mirovinskog osiguranja po osnovi invalidske mirovine, jer je njezina invalidnost nastupila prije tridesete godine života, da prava iz mirovinskog osiguranja ne zastarijevaju, da i nije bitno kada je zahtjev podnijela, s obzirom da je odluku o tome donijelo nadležno tijelo. Predlaže žalbe tuženika i umješača odbiti kao neosnovane. Žalbe su djelomično osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje ZPP) jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima, izneseni razlozi su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika te se ista presuda može ispitati.

Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica, zbog potpune nesposobnosti za obavljanje poslova frizera, plaća novčanu rentu na ime izgubljene zarade koju bi mogla ostvariti prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja, prometne nezgode i nastalih posljedica (uganuća vratne i prsne kralježnice, natučenja glave, te potresa mozga s posljedicom parapareze).

Iz spisa predmeta proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao putnica u osobnom vozilu dana 13. srpnja 1997. godine i da je zbog toga kod nje nastupilo trajno smanjenje opće radne sposobnosti za 70%, dok je za poslove frizerke nastala trajna nesposobnost za rad od 100%,

- da je u vrijeme štetnog događaja imala 20 godina (rođena je 13. siječnja 1977. godine), završila je srednju školu i stekla zvanje frizera dana 30. lipnja 1995. godine, s tim da nikada nije obavljala poslove frizera,

- da je šteta počinjena kaznenim djelom osiguranika umješača zbog učina kojeg je osuđen presudom K-715/97, koja je postala pravomoćna dana 11. svibnja 2000. godine,

- da je prije štetnog događaja tužiteljica radila na određeno vrijeme u periodu od 1. ožujka 1996. pa zaključno do 28. veljače 1997. godine, u trgovačkom obrtu „N.“ vlasnice V. S.,

- da je bila prijavljena na Zavodu za zapošljavanje sve od 12. ožujka 1997. godine,

- da je dana 6. ožujka 2008. godine pokrenula postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu nadležnom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Z., u kojem je postupku utvrđeno da je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka, kod nje došlo do povrede izvan rada zbog koje je dana 6. ožujka 2008. godine, nastala opća nesposobnost za rad, da je toga dana navršila 31 godinu i jedan mjesec života, radni joj vijek iznosi 11 godina, a mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi godinu dana, jedan mjesec i 10 dana, te ne ispunjava uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 52. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05 i 43/07 dalje - ZOMO), jer joj navršeni mirovinski staž ne pokriva trećinu radnog vijeka, što je pretpostavka za ostvarenje prava na invalidsku mirovinu prije navršenih 65 godina života (l. s. 230),

- da je rješenjem HZMO Središnje službe Z. od 17. ožujka 2009. godine, potvrđeno rješenje HZMO Područne službe u Z. od 13. lipnja 2008. godine (l. s. 234).

Pobijanom je presudom prvostupanjskog suda tužiteljici dosuđena renta na ime izgubljene zarade, jer je sud prvog stupnja ocijenio da bi prema redovnom tijeku stvari ostvarila zaradu obavljajući poslove frizera i to za ožujak 2000. godine, pa do 31. prosinca 2011. godine, te ubuduće dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti.

Prema odredbi čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) ako oštećenik zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovorna osoba dužna mu je plaćati određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. Pod izgubljenom zaradom shvaća se gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvariti radom prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica (čl. 189. st. 3. ZOO).

Iz činjenice da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica imala svega 20 godina, bila je potpuno zdrava osoba i radno sposobna, da je odmah nakon školovanja, odnosno završetka Obrtničke Škole „G.M.“ u Z., dana 30. lipnja 1995. godine, kada je stekla srednju stručnu spremu i zanimanje frizer godinu dana radila, iako izvan struke i na određeno vrijeme, ostvarivala je određene kontakte tražeći posao frizera, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi tužiteljica po redovnom tijeku stvari svojim radom u struci kao frizer, ostvarivala zaradu, bez obzira da li bi to bilo radom u vlastitom frizerskom salonu ili kod drugog frizera kao poslodavca ili pak izvan radnog odnosa, da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica (čl. 189. st. 3. ZOO). Naime, oštećenik ima pravo na naknadu štete zbog gubitka zarade bez obzira na to da li bi je ostvario u radnom odnosu ili izvan njega.

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Z. od 13. lipnja 2008. godine utvrđeno je da se tužiteljici kao osiguraniku u postupku pokrenutom radi priznanja prava na invalidsku mirovinu, kod koje je zbog povrede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, ne priznaje pravo na invalidsku mirovinu. U provedenom postupku utvrđeno je da je prema nalazu i mišljenju vještaka Područne službe kod tužiteljice nastala opća nesposobnost za rad dana 6. ožujka 2008. godine, da je do toga dana navršila 31 godinu i jedan mjesec života, njezin radni vijek iznosi 11 godina, te da mirovinski staž koji se računa za stjecanje prava na mirovinu do dana 6.ožujka 2008. godine, iznosi jednu godinu, mjesec i 10 dana, pa kako njezin mirovinski staž ne pokriva najmanje 1/3 radnog vijeka, što je uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu, sukladno odredbi čl. 52. ZOMO ne priznaje joj se pravo na invalidsku mirovinu (l. s. 230).

Isto je rješenje postalo pravomoćno, odnosno konačno, jer je rješenjem HZMO od 17. ožujka 2009. godine, odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska odluka, pa je sud tim rješenjem, čiji sadržaj u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje (pravo oštećenika na invalidsku mirovinu), vezan i nije ovlašten preispitivati ga.

Pri tome je za kazati da je neodlučno kada je tužiteljica podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja, jer je odredbom čl. 5. st. 2. ZOMO izričito navedeno da prava iz mirovinskog osiguranja ne zastarijevaju.

Kako je prema rješenju HZMO od 17. ožujka 2009. godine, s danom 6. ožujka 2008. godine, utvrđena opća nesposobnost za rad tužiteljice, temeljem nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka nositelja mirovinskog osiguranja i to onog dana kada je na temelju pregleda vještaka dano mišljenje u smislu odredbe čl. 113. st. 1. ZOMO i u koje vrijeme ona nije ispunjavala uvjete za invalidsku mirovinu iz čl. 52. ZOMO, nije ostvarila pravo na invalidsku mirovinu, ali je postupila sukladno odredbi čl. 192. st. 1. ZOO nastojeći umanjiti štetu ostvarivanjem prava na mirovinu, pa nije dovedeno u pitanje njezino pravo na potpunu naknadu štete zbog izgubljene zarade.

Naime, kad je oštećenik zbog posljedice štetnog događaja postao nesposoban za svoje dotadašnje zanimanje i ne može ostvarivati prihode za koje je izvjesno da bi ih ostvario, odgovorna osoba dužna mu je naknaditi cjelokupnu štetu s naslova izgubljene zarade, neovisno o postotku smanjenja radne sposobnosti, sukladno odredbi čl. 190. ZOO.

Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da tužiteljici pripada cjelokupna naknada štete s naslova izgubljene zarade kao posljedica štetnog događaja zbog kojeg je postala potpuno nesposobna za rad frizera.

Žalbeni prigovor da se tužiteljica u međuvremenu udala 2005. godine, i rodila, te da je upitno da li bi se uopće zaposlila ili pak posvetila obitelji i odgoju djeteta, neosnovan je, jer udaja i rođenje djeteta nisu događaji koji bi izvjesno doveli do napuštanja posla ili bi bili razlozi zbog kojih se ne bi zaposlila i radila.

Neosnovan je i žalbeni prigovor tuženice da je tužiteljici kao nezaposlenoj osobi od dosuđenih iznosa naknade štete trebalo odbiti naknadu koju je eventualno primala za vrijeme porodiljnog dopusta, jer je taj prigovor suprotan odredbi čl. 352. st. 1. ZPP kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, pa ih ovaj sud drugog stupnja i nije razmatrao.

Glede visine novčane naknade materijalne štete, za kazati je da je prvostupanjski sud podatke o njezinoj visini utvrdio sukladno podacima pribavljenim od Ureda državne uprave u Z., za razdoblje od 2000. pa do 2005. godine (l. s. 186), i podacima Državnog zavoda za statistiku za period od 2006. godine, pa nadalje, jer Ured državne uprave Z. ne raspolaže tim podacima za period od 2006. godine. Radi se o neto plaći prema stupnju stručne spreme predviđene za obavljanje poslova i zadataka KV radnika, za područje Z., kojim podacima stranke nisu prigovorile. Pri tome je za istaći da nije odlučno pitanje visine zarade isključivo frizera zaposlenog u frizerskom salonu s prijavljenim obrtom, već koliko bi iznosila tužiteljičina zarada kao frizera nevezano za oblik rada.

Stoga je neosnovan prigovor žalitelja glede visine naknade štete i žalbeni navod tuženice da je podatke o plaći frizera trebalo utvrditi vještačenjem i usporedbom dva radnika frizera iz dva z. frizerska salona, jer je prvostupanjski sud za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda uzeo podatke Ureda državne uprave u Z. i podatke Državnog zavoda za statistiku.

Međutim, u pravu su žalitelji kada ističu da tužiteljici ne pripada naknada štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. ožujka 2000. godine, do 18. ožujka 2000. godine, odnosno za 18 dana mjeseca ožujka, jer je u tom dijelu već odlukom prvostupanjskog suda broj P-751/03 od 14. ožujka 2007. godine, pravomoćno odbijena za taj dio zahtjeva jer je zastario, pa bi joj za mjesec ožujak iste godine pravilnom primjenom materijalnog prava pripala naknada štete samo za razdoblje od 19. do 31. ožujka iste godine.

Slijedom iznesenog žalbe tuženice i umješača trebalo je odbiti kao neosnovane i po čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke u kojem je tuženica obvezana isplatiti tužiteljici naknadu štete za razdoblje od 19. ožujka 2000. godine, pa do 31. prosinca 2010. godine, u sveukupnom iznosu od 408.376,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate te joj od 1. siječnja 2011. godine, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati mjesečnu rentu od po 4.148,00 kn, u roku od 15 dana.

Kako je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio naknadu štete za cijeli mjesec ožujak 2000. godine, a pravomoćnom je presudom broj P-751/03 od 14. ožujka 2007. godine, odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu naknade štete za razdoblje od 1. siječnja 2000. godine pa do 18. ožujka 2000. godine, kao i zatraženu kamatu na te iznose, takvim je postupanjem počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, slijedom čega je, po čl. 369. st. 2. ZPP pobijanu prvostupanjsku presudu u tom dijelu rješenjem trebalo ukinuti i odbaciti tužbu.

Isto je tako pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke trebalo preinačiti po čl. 373. toč. 3. ZPP u odnosu na naknadu štete za izgubljenu zaradu za ožujak 2000. godine, i obvezati tuženicu da tužiteljici naknadi štetu za razdoblje od 19. do 31. ožujka 2000. godine, u iznosu od 950,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2000. godine, pa do isplate.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Pri tome je za navesti da je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu u toč. II. izreke da tužiteljici naknadi sveukupni parnični trošak u dosuđenom iznosu, s obzirom da sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP nije uspjela samo u neznatnom dijelu zahtjeva, pri čemu je tužiteljici pravilno priznao naknadu parničnog troška za podnesak od 24. veljače 2004. godine i podnesak od 25. veljače iste godine, s obzirom da se tužiteljica prvim podneskom očitovala na nalaz vještaka, a drugim uredila tužbeni zahtjev, te joj sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife ("Narodne novine", broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) pripada nagrada kao za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. i 2. Tarife/96).

Isto joj je tako pravilno priznao i trošak sastava podnesaka od 29. siječnja 2007. godine, 14. listopada 2009. godine i 25. ožujka 2011. godine, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 - dalje: Tarifa/09), jer se radi o obrazloženim podnescima kojima se odgovara na navode prigovora, kako je to propisano spomenutim Tarifnim brojem, slijedom čega je žalbe tuženice i umješača u odnosu na toč. II. izreke trebalo odbiti kao neosnovane i po čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda u toč. II. izreke.

U Zadru, 11. siječnja 2013. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Franka Zenić, v.r.