Legislator Case Law & Legislation
Rev-2733/1993-2 AI generated

Supreme Court dismisses tenant eviction appeal, ruling subletting without consent is not grounds for termination if tenant actively seeks removal.

Case Number Rev-2733/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a lower court's decision confirming the termination of the tenant's right to occupy the apartment. The tenant argued that the landlord failed to apply the law correctly regarding subletting and abandonment, while the landlord claimed the tenant abandoned the property and sublet it without permission. The court held that the tenant's active legal action to evict subtenants demonstrated a positive intent to comply with the law, thereby negating the grounds for termination under the relevant housing law provisions.

Legislator headnote

AI generated

čl. 97. st. 1. toč. 5. ZSO; čl. 99. ZSO: Subletting without consent alone does not justify termination of tenancy if the tenant subsequently takes all necessary legal steps to remove subtenants, demonstrating an intent to comply with the law and thus constituting 'justified reasons' for absence.

Keywords

AI generated
termination of tenancy subletting without consent justified reasons for absence revision procedure housing law provisions tenant's intent eviction appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekutu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom državnom odvjetniku.
čl. 99. Zakona o stambenim odnosima
čl. 97. st. 1. toč. 5. Zakona o stambenim odnosima
čl. 97. st. 2. Zakona o stambenim odnosima
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2733/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Biijegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "H. ž. p. " pp (za Prometnu sekciju R. ) protiv tužene B.K. iz R., koju zastupa punmoćnik O.M., advokat iz R., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 7. travnja 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-5/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od dana 23.11.1992. godine pod poslovnim brojem P-718/92, u sjednici održanoj dana 25. studenog 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 7. travnja 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-5/93, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Usvaja se otkaz stanarskog prva u odnosu na B.K..

Tužena je dužna da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude isprazni od osoba i stvari stan u R., ... , 1. kat koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, hodnika i posebnog WC-a, ukupne površine od 60 m5 i preda ga slobodnog od osoba i stvari tužitelju, a sve pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude reviziju je izvjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prihvati revizija i ukine u cijelosti presuda suda i prvog i drugog stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

U smislu odredbi iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekutu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Tužitelj je davalac na korištenje stana koji se nalazi u R., u zgradi koja nosi anagrafsku oznaku … na I katu u površini od 60 m5.

Tužena je nositelj stanarskog prava na tom stanu.

Tužitelji otkazuju stanarsko pravo tog stana stoga što je tužena prema tvrdnji tužitelja prestala koristiti taj stan neprekidno duže od 6 mjeseci (čl. 99. Zakona o stambenim odnosima "Narodne novine", broj 41/85, 42/86, 22/92, u daljenjem tekstu: ZSO) te što je taj stan bezt suglasnosti tužitelja tužena dala u podnajam (čl. 97. st. 1. toč. 5. ZSO).

Sudovi valjano otklanjaju otkazni razlog koji predviđa odredba iz čl. 99 ZSO. Tuženik u dobi od 81 godine, prema utvrđenju suda, nesposobna je da se sama kreće i brine o sebi te 5cijeneći općepoznatu situaciju vezanu za ratne operacije tijekom 1991. - 1992. godine" sudovi smatraju da postoje opravdani razlozi izbivanja tužene iz predmetnog stana.

Naime otkaz stanarskog prava po navedenom osnovu nemože se dati osobi koja stan ne koristi "iz opravdanih razloga" (čl. 99. st. 2. ZSO). S obzirom na iznesena utvrđenja tužena koja je u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je prestala koristiti sporni stan bila smještena kod svoje kćerke, i prema stanovištu ovog revizijskog suda opravdano izbiva iz spornog stana.

U pogledu drugog razloga za otkaz stanarskog prava kojeg sudovi otklanjaju, revident prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Ovaj drugi razlog za otkaz stanarskog prava predviđa odredba iz čl. 97. st. 1. toč. 5. ZSO. Ovom odredbom je propisano da davatelj stana može otkazati stanarsko prava ako nositelj stanarskog prava dio stana daje u podnajam bez suglasnosti davatelja stana. Međutim ova okolnost sama po sebi nije dovoljna za postojanje otkaznog razloga. Naime, ovaj otkaz stanarskog prava iz navedenog razloga može se dati samo ako stanar i nakon što je preporučenim pismom opomenut, ne otkloni razloge za otkaz odnosno u primjerenom roku ne popravi štetu koju je izazvao svojom krivnjom. (čl. 97. st. 2. ZSO).

Prema utvrđenju suda prvog stupnja koje utvrđenje je prihvatio sud drugog stupnja:

- da je tužena bez suglasnosti tužitelja predmetni stan iznajmila podstanarima,

- da je tužitelj pismenom opomenom pozvao tuženu da otkloni taj razlog za otkaz stanarskog prava, - da je tužena nakon toga (29.1.1992. godine) zatražila od podstanara da isele iz spornog stana,

- da podstanari odbijaju iseliti iz predmetnog stana, te

- da nakon toga tužena pokreće parnični postupak (P-2069/92) kojim traži iseljenje podstanara sudovi valjano smatraju da je tužena "poduzela sve potrebne radnje pravovremeno u namjeri da otkloni razlog prestanka stnarskog prava", slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke koje predviđa odredba iz čl. 97. st. 1. toč. 5 i čl. 97. st. 2. ZSO. Stoga i prema stavu ovog revizijskog suda sudovi su valjano primjenili materijalno pravo kada su otklonili postojanje ovog razloga za otkaz stanarskog prva. Naime ovaj sud smatra da je upravo u okolnostima konkretnog slučaja tužena svojim ponašanjem tužbom nadležnom sudu manifestirala pozitivan stav, svoju namjeru da suglasno Zakonu otkloni moguće postojanje razloga za otkaz stanarskog prava.

Stoga po shvaćanju ovog suda ovakvo ponašanje tužene isključuje postojanje otkaznog razloga kojeg predviđa odredba iz čl. 97. st. 1. toč. 5. ZSO.

Iz izloženog dakle proizlazi da su sudovi valjano primjenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja.

Stoga kako nije ostvaren razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a ovaj sud u ispitivanju pobijane presude kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud prazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. studenog 1993. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.