Legislator Case Law & Legislation
Rev-1073/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal due to failure of lower court to address specific defense arguments in a defamation case.

Case Number Rev-1073/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a second-instance judgment in a defamation suit, ordering the case to be retried. The defendant argued that the appellate court failed to address specific defense points regarding the truthfulness of the plaintiff's claims and the nature of the relationship between the parties. The court found this omission constituted a significant procedural violation under the Civil Procedure Act, necessitating the annulment of the lower judgments and remittal to the first-instance court for a proper examination of the facts and damages.

Legislator headnote

AI generated

Articles 354(2)(10) and 386 of the Civil Procedure Act; A second-instance court must explicitly address and refute specific defense arguments raised by the appellant; failure to do so constitutes a significant procedural violation requiring the annulment of the judgment and remittal to the first instance.

Keywords

AI generated
defamation case civil procedure violation appellate court duty remittal to first instance non-material damage procedural error defense arguments

Cited Legislation

AI generated
Article 354(2)(10) of the Civil Procedure Act
Article 386 of the Civil Procedure Act
Article 200 of the Obligations Act
Article 394 of the Civil Procedure Act
Article 395(1) of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1073/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. S. iz Z., B., protiv tuženika Z. L. iz Z., B., zastupanog po T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. lipnja 1997. godine, broj: Gž-5842/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 1996. godine, broj: Pn-6111/95, u sjednici održanoj dana 27. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika kao osnovana, te se ukidaju presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1997. godine, broj: Gž-5842/96 i Općinskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 1996. godine, broj: Pn-6111/95 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 25.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknadi mu trošak parnice u iznosu od 2.341,57 kn, dok je s preostalim dijelom zahtjeva od 5.000,00 kn tužitelj odbijen. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno postupanje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu suda drugog stupnja kao i pravilnost postupka koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju revizijski sud pazi temeljem čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik protiv tužitelja podnio neistinitu prijavu (putem telefona) policijskoj postaji, da ga je tužitelj dana 14. lipnja 1995. godine vrijeđao i prijetio da će ga ubiti, pa da je na taj način povrijedio njegovu čast i ugled.

Osnovano tuženik u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je propustio iznijeti razloge i svoj stav u svojoj odluci u odnosu na konkretna stajališta tuženika iznesena u žalbi, a koja proturječe stajalištu i činjeničnim zaključcima prvostupanjske presude (tužitelj dalje ustraje u svojoj tvrdnji da se radi o istinitom događaju).

Kada navodi žalbe sadrže konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značenja za rješenje spora onda je žalbeni sud dužan iznijeti i obrazložiti svoj stav.

Drugostupanjski sud tako nije postupio već je paušalno odbio sve žalbene prigovore, pozvao se na obrazloženje prvostupanjske presude, pa se zakonitost i pravilnost takve odluke ne može ispitati.

Osnovano prigovara tuženik da pobijana presuda ne sadrži razloge o prigovorima istaknutim u žalbi i na pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti priznaje se onda kada je ta povreda takva, da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati duševnu bol.

Stoga pri eventualnom dosuđenju visine te naknade presudnu ulogu imat će jačina i trajanje duševnih bolova koje oštećenik trpi, pa pritom valja cijeniti sve okolnosti pod kojima je došlo do povrede, a te okolnosti i kriterije navedene u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) nisu ocjenjivali nižestupanjski sudovi.

Iz policijskog izvještaja (list spisa 9) proizlazilo bi da je policija na telefonsku prijavu tuženika da ga tužitelj vrijeđa i prijeti da će ga ubiti intervenirala na licu mjesta zbog narušavanja javnog reda i mira, pa kada nije utvrdila taj prekršaj uputila je stranke da spor riješe sudskim putem.

Osim toga, iz sadržaja policijskog izvještaja, a posebice izjava samih stranaka proizlazilo bi da stranke od ranije nisu u dobrim susjedskim odnosima te dapače već i vode sporove kod suda zbog istih incidenata.

Naime, naknada nematerijalne štete nije naknada u punom smislu te riječi već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice, a pritom također valja imati na umu da se dosudom te naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s prirodom te naknade i njenom društvenom svrhom kao i ciljem kojem naknada služi.

Kako dakle nisu utvrđene odlučne činjenice a učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka i to ona iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) pred drugostupanjskim sudom, valjalo je temeljem čl. 394. i 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U ponovljenom postupku sud valja ukloniti propuste na koje ukazuje ovaj sud, te utvrditi sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 200. ZOO.

Tek tada će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 27. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.