I Kž-467/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 467/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. I.Ž. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 226. st. 1. OKZRH i 150. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Bjelovaru od 19. travnja 1993. K-76/93, u sjednici održanoj 13. siječnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog državnog odvjetnika.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojnog suda u Bjelovaru oslobođeni su optužbe opt. I.Ž. i Š.N. da bi u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinili krivično djelo krađe oružja koje služi potrebama narodne obrane iz čl. 226. st. 1. u vezi s čl. 223. st. 1. KZRH (sada čl. 175. st. 1.), a opt. F.I. da bi počinio krivično djelo prikrivanja iz čl. 150. st. 1. KZRH.

Protiv te presude žali se vojni državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP predložio je da se uvaži žalba vojnog državnog odvjetnika.

Žalba nije osnovana.

Ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostepeni vojni sud, a koje činjenično stanje žalbenim navodima nije niukoliko dovedeno u pitanje.

a da su optuženici dana 29. rujna 1991. (ujedno i dan I vojni državni odvjetnik prihvać

počinjenja djela) sudjelovali u borbama za osvajanje vojarni biv. JNA u B., nakon čega su zadržali oružje. Također, vojni državni odvjetnik prihvaća iskaz svjedoka K.D. prema kojemu je on automatski pištolj, što mu ga je iz kamiona dobacio opt. Š.N., prijavio odmah slijedeći dan u svojoj jedinici te ga koristio u borbama, ali da ga je prilikom izvlačenja ranjenika izgubio. Vojni državni odvjetnik posebno apostrofira iskaz svjedoka M.N., koji je u stvari brat M.L. (o čemu vojni državni odvjetnik ne kaže ništa) i protiv kojeg je također bila pokrenuta istraga. U postupku pred sudom prvoga stupnja ovaj svjedok nije ispitan, a saslušan u istrazi kao okrivljenik rekao je da je pištolj od svoga brata uzeo zbog toga što je u to vrijeme bila takva situacija da su se ljudi naoružavali radi eventualne samoobrane. Također kaže da je namjeravao taj pištolj prijaviti kako bi ga legalizirao te se interesirao za tu mogućnost, ali je prije toga došlo do oduzimanja pištolja od njega. Njegov brat N.L. ispitan u postupku pred sudom prvoga stupnja iskazao je da je njemu pištolj dao opt. F.I. i to radi toga da ga očisti, a on da je pištolj dao svome bratu M.N. zato što ovaj nije imao oružje, a radio je na osiguranju mjesta i držanju straže. To pogotovo, što su u to vrijeme borbe trajale i svakome je bilo potrebno oružje za obranu, što je očito, pa bi i vojnom državnom odvjetniku trebalo biti poznato. Radi se o području Bjelovara i datumu koji pada u vrijeme najžešće agresije tzv. JNA i srpskih paravojnih formacija na tom području, što je i dio opisa djela.

Svakako, da je potrebno sprečavati samovoljno uzimanje oružja pa i od strane hrvatskih vojnika, međutim, s obzirom na vrijeme događaja i sve pravilno utvrđene okolnosti u provedenom postupku, žalba vojnog državnog odvjetnika nije osnovana pa ju je trebalo odbiti.

Stoga je na temelju čl. 374. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)