II Kž-135/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-135/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu-više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. A. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. veljače 2002. god. br. K-81/00, o ukidanju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2002. god.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u toč. I, na temelju čl. 104. st. 3. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. I.A. u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv opt. I.A. pritvor produlji iz osnove u čl. 102. st .1. toč. 4. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da pravilno prvostupanjski sud u ovoj fazi kaznenog postupka ocjenjuje, da u konkretnom slučaju više nisu egzistentne objektivne zakonske pretpostavke na kojima bi se temeljila daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. I.A.

Naime, prema ocjeni ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud drži da zbog duljine dosadašnjeg trajanja pritvora od 1 godine i 5 mjeseci, te činjenice da je neizvjesno trajanje prvostupanjskog postupka iz razloga nemogućnosti da se pribavi dokumentacija relevantna za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, zatražena zamolbenim putem od nadležnih tijela sudbene vlasti Republike Gambije, uz podatak da je optuženik teško bolesna osoba kojoj je neprestano potreban liječnički tretman u bolničkim uvjetima, daljnja svrha primjene mjere pritvora, kao krajnje mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika, sada izostala, time da se ista svrha u konkretnom slučaju može postići i izricanjem mjera opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP, što je prvostupanjski sud i izrekao u toč. II. i III. pobijanog rješenja. Ovo tim više što je državno odvjetništvo izvršilo pravnu prekvalifikaciju terećenog kaznenog djela iz čl. 173. st.

3. KZ u blaži oblik kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Stoga, a kako se navodima podnesene žalbe, prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398 st. 3 ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. veljače 2002. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

mr. Branko Zmajević, v. r.