Gž Ovr-390/2016-1 · Županijski sud u Splitu

Gž Ovr-390/16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja pod 1) S. B. iz K.. S., R. p. …., OIB: … i pod 2) D. B. iz S., T. .., OIB: …., oboje zastupani po pun. D. G., odvjetniku u S., protiv ovršenika K. S. d.d. u stečaju, I. P. I. broj …., OIB: …., zastupanog po stečajnom upravitelju V. Š., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-8923/15 od 4. prosinca 2015. godine, dana 17. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja pod 1. i 2. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-8923/15 od dana 04. prosinca 2015. godine u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbacuje se žalba ovrhovoditelja pod 1. i 2. izjavljena protiv točke III. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-8923/15 od dana 04. prosinca 2015. godine, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem obustavljen je ovršni postupak određen po rješenju o ovrsi br. OVR-8923/15 (OVR-5103/12) od 27. kolovoza 2012. godine, u odnosu na čest.zem. …., upisane u z.u. …. k.o. K. Š. (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je brisanje zabilježbe ovrhe na nekretnini iz toč. I., pod poslovnim brojem Z-1817/12, kod posebnog zk odjela K. L. (točka II. izreke), dok je točkom III. izreke odlučeno kako će se spis po pravomoćnosti presignirati sudskom savjetniku radi nastavka postupanja po ovrsi na novčanim tražbinama.

Na takvo rješenje, pravodobno se žale ovrhovoditelji pobijajući isto u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje ZPP), a koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 19. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje OZ), predlažući ovom sudu, žalbu uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Žalba ovrhovoditelja protiv točke I. i II. izreke rješenja nije osnovana.

Žalba ovrhovoditelja protiv točke III. izreke rješenja nije dopuštena.

Iz stanja spisa proizlazi kako je rješenjem o ovrsi od dana 27. kolovoza 2012. godine, poslovnog broja Ovr-5103/12, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja pod 1. i 2. ovrha bila određena na nekretnini ovršenika i to baš čestici zemlje … ZU … KO K. Š. (list 1-5 spisa). Nadalje, proizlazi kako je ovrhovoditelj podneskom zaprimljenim kod suda dana 19. svibnja 2014. godine, predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe na način da je svoj prijedlog za ovrhu na za ovrhu na nekretnini ovršenika povukao te sudu predložio ovrhu radi naplate preostalih tražbina ovrhovoditelja provesti na novčanim sredstvima ovršenika (list 13- 15 spisa).

U svojoj žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je iz obrazloženja pobijanog rješenja nejasno zašto je postupak ovrhe na nekretnini ovršenika obustavljen kao i zašto sud o "presignaciji predmeta" odlučuje meritornim rješenjem.

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 19. st. 1. OZ-a, ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ovrhovoditelj u svojoj žalbi opisno ukazuje, kao niti ostalih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti. Naime, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pobijano rješenje nije nerazumljivo niti proturječno te su istom dani jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

Prije svega ovrhovoditelju je za napomenuti kako propuštanje suda da u uvodu svojeg rješenja ovršenika označi sa oznakom "u stečaju" predstavlja očitu omašku u pisanju, koju sud sukladno odredbi članka 342. ZPP-a, u vezi sa člankom 19. st. 1. OZ-a, rješenjem o ispravku, može ispraviti u svako doba, a ne bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Odredbom članka 5. st. 3. OZ-a, propisano je da ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Na zajedničkom sastanku sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova (članak 27. stavak 3. Zakona o sudovima), koji se održao dana 11. i 12. travnja 2016. godine u Šibeniku, u svezi sa pitanjem ograničenja predmeta i sredstva ovrhe jednoglasno je prihvaćen zaključak da ako je istim podneskom predložena promjena sredstva ovrhe i obustava, najprije treba odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

Stoga je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o podnesku ovrhovoditelja najprije trebao utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za promjenom predmeta i sredstva ovrhe, a potom odlučiti o prijedlogu za obustavu ovrhe na ranije predloženim sredstvima.

Međutim, s obzirom da je nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, u ovom konkretnom slučaju, odlučivanje o obustavi postupka prije donošenja odluke o promjeni predmeta i sredstva ovrhe, ne može predstavljati povredu postupka.

Naime, odredbom članka 98. st. 1. Stečajnog zakona ( "Narodne novine", broj 44/96, 161/98 – Zakon o bankama, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 117/08 - Zakon o kreditnim institucijama, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 – Rješenje USRH), koji je u donosu na Ovršni zakon predstavlja "lex specialis" propisano je kako nakon otvaranja stečajnoga postupka pojedini stečajni vjerovnici ne mogu protiv dužnika tražiti osiguranje ili ovrhu na dijelovima imovine koja ulazi u stečajnu masu niti na drugoj imovini dužnika. Stavka 2. istog članka navodi kako ni vjerovnici koji nisu stečajni vjerovnici nisu ovlašteni tražiti prisilnu ovrhu ili osiguranje na budućim tražbinama dužnika pojedinca po osnovi njegova radnoga odnosa ili druge službe, ili na njegovim tražbinama po toj osnovi tijekom stečajnoga postupka, osim prisilnu ovrhu ili osiguranje radi naplate zahtjeva za uzdržavanje i drugih tražbina koje se mogu namiriti iz onoga dijela prihoda dužnika iz radnoga odnosa iz kojega se ne mogu namiriti tražbine drugih vjerovnika, dok stavak 3. određuje kako će se postupci ovrhe i osiguranja iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka prekinuti, a nakon što ti postupci budu nastavljeni, ovršni će ih sud obustaviti.

Zaključno, kako je odredbom članka 67. st. 5. OZ-a, propisano da će se rješenjem o obustavi ovrhe ukinuti sve provedene ovršne radnje, pravilno je sud naložio brisanje zabilježbe ovrhe na nekretnini na kojoj je ovrha bila određena.

Nadalje, a u odnosu na ostale žalbene navode ovrhovoditelja za navesti je kako odluka suda sadržana u točki III. izreke sadržajno predstavlja zaključak.

Navedeno proizlazi iz odredbe članka 10. st. 4. OZ-a, kojom je određeno kako se o upravljanju postupkom odlučuje zaključkom.

Slijedom navedenoga, ovršni sud takav zaključak nije trebao donijeti u formi rješenja jer za isto nije imao uporište u odredbama OZ-a, međutim, sukladno odredbi članka 11. st. 5. OZ-a koja propisuje kako protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, žalba ovrhovoditelja protiv nije dopuštena.

Zbog svega gore navedenoga, budući da su žalbeni navodi ovrhovoditelja neosnovani, valjalo je temeljem odredbe članka 380. toč. 2. ZPP-a, a koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 19. stavka 1. OZ-a, odlučiti kao u točki I. izreke, dok je primjenom odredbe članka 380. toč. 1. ZPP-a, u vezi odredbe članka 19. st. 1. OZ-a, riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 17. svibnja 2016.

SUDAC:

Andrea Boras Ivanišević