Revr-950/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 950/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. J. iz K. I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika I.-I. n. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & Partneri u Z. i drugotuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-211/14-2 od 17. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3355/12-33 od 20. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 22. veljače 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija drugotuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Tuženici I.-i. n. d.d. i E. o. d.d. dužni su solidarno na ime naknade neimovinske štete platiti tužitelju Ž. J. iznos 52.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od 9. srpnja 2012. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku pa do isplate, u roku od 15 dana.

II/ Tuženici su dužni solidarno na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju iznos 3.150,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 20. prosinca 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

III/ Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu 16.887,75 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 20. prosinca 2013. do isplate, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe prvo i drugotuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se iste preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

U takvoj izvanrednoj reviziji, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3. čl. 382. ZPP).

Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, jer u protivnom revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu u iznosu 55.150,00 kn.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su glede navedenog tužbenog zahtjeva utvrdili da je prvotuženik isključivo odgovoran za štetni događaj, slijedom čega su prihvatili tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je u smislu odredbe čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/11 i 61/11) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08 i 75/09) prvotuženik kao poslodavac dužan naknaditi štetu tužitelju koju je tužitelj pretrpio ozljedom na radu, a drugotuženik da je odgovoran kao osiguravatelj radnika prvotuženika prema sklopljenoj polici osiguranja od odgovornosti, pri čemu su naveli da se drugotuženik ne može osloboditi svoje ugovorne obveze da po nastupu osiguranog slučaja isplati oštećenom radniku naknadu štete.

Drugotuženik je u reviziji postavio sljedeća pitanja:

„1. Da li se osiguravatelj poslodavca može osloboditi svoje ugovorne obveze da po nastupu osiguranog slučaja isplati naknadu štete ako su ispunjeni uvjeti za oslobođenje iz ugovora o osiguranju?

2. Da li je za pitanje odgovornosti osiguratelja poslodavca mjerodavan ugovor sklopljen između osiguratelja i poslodavca i da li ugovorne stranke mogu predvidjeti razloge isključenja iz osiguranja?“

U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da isto nije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, budući da odgovor na postavljeno pitanje ovisi o o okolnostima svakog konkretnog slučaja, dakle o činjenicama koje se utvrde u svakom konkretnom slučaju, radi čega postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, valja reći da u konkretnom slučaju, ako bi se i moglo uzeti da je navedeno pitanje pravno pitanje, treba reći da drugotuženik nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih županijskih sudova, odnosno revizijskog suda.

Obzirom na navedeno, nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati, radi čega je valjalo reviziju drugotuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

U Zagrebu 22. veljače 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.