I Kž-443/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 443/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Z. B. zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. ožujka 2010. god., broj Kv-56/10 (K-13/99), u sjednici održanoj 08. lipnja 2010. god.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba osuđ. Z. B., ukida se pobijano rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski sud u Sisku, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08 i 76/09: dalje u tekstu ZKP/08) odbacio je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđ. Z. B., koji postupak je završen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku od 23. ožujka 2005. god., broj K-13/99 (preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2008. god., broj I Kž-170/06), a kojom je osuđ. Z. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv tog rješenja žali se osuđ. Z. B. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorad Cuculić, nakon

čl. 399. st. 1. ZKP, u pisanom razgledanja spisa, sukladno odredbi čl. 373. st. 1. u svezi

očitovanju, predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana, a kod istog je prijedloga na drugostupanjskoj sjednici ostao i nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, mr. Milojko Vučković.

I Kž 443/10-4

Žalba je osnovana.

Suprotno navodima u pobijanom rješenju, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da s pravom žalitelj ukazuje da pobijano rješenje nije na zakonu utemeljeno.

Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osuđ. Z. B. podnio prvostupanjskom sudu zahtjev za obnovu kaznenog postupka 16. ožujka 2010. god., koji je pravomoćno završen prethodno citiranim presudama, u kojem traži obnovu kaznenog postupka po osnovi čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i predlaže kao novi dokaz izjavu svjedoka M. B., ovjerenu kod javnog bilježnika, da je osuđeniku namješteno od strane oštećene osobe i da su tijekom suđenja iznošene netočne izjave i činjenice, pa iz navedenih tvrdnji proizlazi da svjedok ima saznanja koja bi upućivala na drugačiju odluku nego u pravomoćno provedenom postupku.

Razmatrajući navode zahtjeva za obnovu, kao i navode žalbe osuđenika, te navedene razloge u pobijanom rješenju, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da za sada nisu prihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda da predmetna izjava svjedoka M. B., na kojoj se zahtjev za obnovu temelji, nije dostatna za zaključak da bi se ispitivanjem tog svjedoka došlo do novih činjenica i dokaza koji bi mogli prouzročiti oslobođenje osuđenika, odnosno osudu po blažem zakonu.

Osuđenik je u svom zahtjevu predložio kao novi dokaz ispitivanje konkretnog svjedoka M. B. koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela i davanja svog svjedočkog iskaza u istražnom postupku, kada je nemajući neposrednih saznanja o događaju, svjedočio samo o onome što mu je ispričala oštećena, bio djelatnik PP H. K., te bi kao takav mogao imati saznanja o eventualnom „namještanju“ i netočnim izjavama i činjenicama koje su iznošene tijekom postupka, pa sve to, uvažavajući sadržaj odredbe čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, temeljem koje se traži obnova, upućuje, za sada, na neprihvatljivost stajališta suda prvog enik temelji svoj zahtjev za obnovu kaznenog stupnja da je ovjerena izjava na kojoj osuđ

postupka proizvoljna i paušalna, te potpuno nevjerodostojna, te da kao takva ne predstavlja prikladan dokaz za obnovu kaznenog postupka.

Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada nisu bile ispunjene pretpostavke za odbacivanje zahtjeva osuđenika za obnovu kaznenog postupka iz osnove propisane u čl. 506. st. 1. ZKP/08, na kojima prvostupanjski sud zasniva pobijano rješenje. Za donošenje valjane i na zakonu utemeljene odluke ukazuje se neophodnim izvršiti provjeru navoda iznesenih u zahtjevu osuđenika, radi čega je prihvaćanjem žalbe trebalo pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, tijekom kojeg će prvostupanjski sud postupiti sukladno odredbi čl. 506. st. 2. ZKP/08, a nakon čega će ocjenom provedenih izvida, ispitivanja predloženog svjedoka, te brižljivim i kritičkim razmatranjem sadržaja dobivenih podataka ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke za obnovu kaznenog postupka ili ne, iz osnove propisane u čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, po kojem se obnova traži.

Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 443/10-4

U Zagrebu, 08. lipnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.