I Kž-678/1990-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 678/1990-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kučeković tnr. Vojislava kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Pavišić dr. Berislava, Kocijančić Erike i Franćula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L. I. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 18. V. 1990. K 27/90, u sjednici održanoj 27. veljače 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. L. I., i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno označenom prvostepenom presudom opt. L. I. oglašen je krivim zbog pokušaja kriv. djela ubojstva iz čl.

35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, te za to u izreci prvostepene presude opisano kriv. djelo, po čl. 35. st. 1. KZH, primjenom čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ, osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Prvostepenom presudom optuženik je takodjer obvezan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosima navedenima u izreci prvostepene presude.

Pravovremeno podnijetom žalbom prvostepenu presudu pobija optuženik po branitelju odvj. K. V., iz osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, u stvari pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i predlaže da se prvostepena presuda preinači,a optuženika oslobodi optužbe ili pak da se ona ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnijet.

I Kž 678/1990-3

Javni tužilac Hrvatske, predložio je da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda kod kojega je prijedloga ustrajao zamjenik javnog tužioca Hrvatske i u sjednici vijeća.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano optuženik ističe prigovor postojanja bitne povrede odredaba krivičnog postupka koju opisuje u žalbi kao povredu iz čl. 364. st. 2. ZKP u vezi čl. 350. st. 1. toč. 3. ZKP (kod čega se radi o pogrešnom označavanju čl. 350. toč. 3. ZKP). Iz sadržaja žalbenog pobijanja slijedi da optuženik uzima kao formalni nedostatak pobijane presude utvrdjenja a konkretnom obliku krivnje.

Prema argumentaciji žalbe (str. 1.) bitna povreda odredaba krivičnog postupka sastojala bi se u propustu suda da primijeni odredbu čl. 350. toč. 3. ZKP, iako su, po stajalištu žalitelja, za to postojale zakonske pretpostavke. Njih žalitelj nalazi u tvrdnji o nepostojanju umišljaja, krivnje uopće i time osnovnog elementa krivičnoga djela. Žalitelj tvrdi da je propustom suda da primijeni spomenutu odredbu došlo do negativnog ishoda glede zakonitog i pravilnog donošenja presude, pa dakle time i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 2. ZKP.

Žalbene tvrdnje nisu osnovane.

Nema formalnih nedostataka na koje u opisanom smislu ukazuje žalitelj. Činjenici subjektivne strane djela, pa tako i konkretno utvrdjen oblik krivnje odredjeno su i jasno izložene. Glede njih primjenjeni su pravilno i zakonito svi propisi, a pravilnost utvrdjenja njihova sadržaja ne može, kako to pogrešno uzima žalitelj, biti predmetom pobijanja iz osnove povrede odredaba krivičnog postupka. Stoga nema bitnih povreda odredaba krivičnog postupka navedenih u žalbi, niti bilo koje druge od takvih povreda na čije postojanje pazi drugostepeni sud po službenoj dužnosti (čl. 376. st. 1. toč.

1. ZKP).

Optuženik neosnovano prigovara takodjer pravilnosti i potpunosti činjeničnih utvrdjenja na kojima je utemeljena prvostepena presuda. U pobijanoj presudi logično je obrazloženo iz kojih razloga prvostepeni sud uzima pouzdanim dokazom iskaz svj. B. I., a naprotiv ocjenjuje neprihvatljivim iskaze optuženika i oštećenika kao svjedoka. Budući da je iskaz svj. B. I., ne samo djelomično u skladu s pojedinim detaljima koje opisuju optuženik i oštećenik već i osobito s nalazom i mišljenjem vještaka V. P., to se zaključci pobijane presude o početku, dinamici i prestanku sukoba izmedju optuženika i oštećenika ukazuju u svemu pravilnim. Isto tako se ukazuju pravilnim već ranije spomenuti zaključci u odnosu na subjektivnu stranu krivičnog djela pri čemu je prvostepeni sud pravilno našao da je optuženik postupao s pristankom na lišenje života oštećenika.

Stoga ni u tom dijelu nije osnovana žalba opt. L. I..

I Kž 678/1990-3

Tvrdnja pak optuženika da je ranije skrivljeno ponašanje bilo usmjereno na njegovu suprugu takodjer je bez ikakva značaja za prosudbu okolnosti u kojima je uslijedio inkriminirani dogadjaj.

Krivični zakon protivno daljnjem žalbenom pobijanju takodjer je u svemu primijenjen na pravilan način. Stoga u ponašanju optuženika za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim ne može biti govora da bi se radilo o krivičnom djelu iz čl. 42. st. 1. KZH, budući da u tom smislu postoji samo okolnost težine ozljede dok naprotiv radnja izvršenja svojim sadržajem i subjektivnom stranom predstavlja pokušaj krivičnog djela ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ kako je to u svemu pravilno utvrdio prvostepeni sud.

U smislu čl. 379. ZKP ispitana je pobijana presuda u odnosu na odluku o kazni te je u tom smislu utvrdjeno da je prvostepeni sud pravilno uzeo u obzir sve okolnosti koje u smislu čl. 41. st. 1. KZ SFRJ utječu na odmjeravanje kazne i da je posebno detaljno cijenio u prvostepenoj presudi izložene olakotne okolnosti (str, 6). U skladu s tim nije ni u tom dijelu osnovana implicirana žalba opt. L. I..

U smislu izloženog odlučeno je o žalbi optuženika na temelju čl. 384. ZKP kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 27. veljače 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Kučeković mr. Vojislav v.r.