Gžn-1428/2011-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 10 Gžn-1428/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Antonete Valentić i Goranke Barać Ručević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz A. kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u Z., protiv I. tuženika C. o. d.d., Z., koga zastupa punomoćnica B. Š., odvjetnica u Z.o.u. B. Š., T, Z.-J. & A. J. u R., II. tuženika J. P. iz Z., koga zastupa punomoćnik S.T., odvjetnik u O. d. T., H. i P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, I. i II. tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5482/04-111 od 30. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 12. veljače 2013.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-5482/04-111 od 30. studenoga 2010., u pobijanom dijelu pod točkom IV., V., VIII. i IX. izreke presude.

II. Odbija se žalba I. tuženika C. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika (točka I., III. i VI. izreke presude).

III. Odbija se žalba II. tuženika J. P. kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke, koji se odnosi na II. tuženika i pod točkom II. izreke presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je I. tuženiku C. o. d.d. i II. tuženiku J. P. solidarno plaćati tužitelju mjesečnu rentu od 01. siječnja 1998. u iznosu od 96,25 EUR i to unaprijed, najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koju Zagrebačka banka d.d. u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju i to za razdoblje do 31. prosinca 2001. na iznos od po 1.324,42 ATS, a od 01. siječnja 2002. na iznos od 96,25 EUR, time da dospjele iznose do dana presude plate odjednom s pripadajućim kamatama, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je II. tuženiku J. P. isplaćivati tužitelju od 01.siječnja 1998. nadalje mjesečnu rentu u iznosu od 2.063,75 EUR i to unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koju Z. b. d.d. u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju i to za razdoblje do 31. prosinca 2001. na iznos od po 28.397,82 ATS, a od 01. siječnja 2002.na iznos po 2.063,75 EUR, time da dospjele iznose do dana presude plati odjednom s pripadajućim kamatama, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke naloženo je I. tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju

- iznos od 39.435,60 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom od 30. studenoga 2010. pa do isplate, u roku od 15 dana,

- iznos od 8.736,97 EUR zajedno sa zatezni kamatama na pojedine godišnje iznose po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju do dospijeća pa do 31. prosinca 2001. na valutu ATS, a od 01. siječnja 2002. pa do isplate na valutu EUR i to:

za 1989. godinu iznos od 631,25 EUR (8.686,19 ATS) počevši od 10. siječnja 1990. pa do isplate,

za 1990. godinu iznos od 839,32 EUR (11.549,29 ATS), počevši od 10. siječnja 1991. pa do isplate,

za 1991. godinu iznos od 904,75 EUR (12.229,63 ATS) počevši od 10. siječnja 1992. pa do isplate,

za 1992. godinu iznos od 971,76 EUR (13.371,71 ATS) počevši od 10. siječnja 1993. pa do isplate,

za 1993. godinu iznos od 1.042,77 EUR (14.348,83 ATS) počevši od 10. siječnja 1994. pa do isplate,

za 1994. godinu iznos od 1.104,20 EUR (15.194,12 ATS) počevši od 10. siječnja 1995. pa do isplate,

za 1995. godinu iznos od 1.160,85 EUR (15.973,64 ats) počevši od 10. siječnja 1996. pa do isplate,

za 1996. godinu iznos od 1.229,46 EUR (16.97,74 ATS) počevši do 10. siječnja 1997. pa do isplate,

za 1997. godinu iznos od 852,59 EUR (11.731,89 ATS) počevši od 10. siječnja 1998. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na potraživanje rente i to u donosu na I. tuženika C. o. d.d. za mjesečne iznose od 2.803,75 EUR te u odnosu na II. tuženika J. P. za mjesečne iznose od 740,00 EUR s pripadajućom kamatom.

Pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosni na potraživanje nematerijalne štete u odnosu na I. tuženika C. o. d.d. za iznos od 245.564,40 kn (od zatraženih 285.000,00 kn do dosuđenih 39.435,60 kn) s pripadajućom kamatom kao i u dijelu koji se odnosi na potraživanje tuđe pomoći i njege u odnosu na I. tuženika C. o. d.d. za iznos od 187.335,12 EUR (od zatraženih 196.072,09 EUR do dosuđenih 8.736,97 EUR) s pripadajućom kamatom.

Pod točkom VI. izreke naloženo je I. tuženiku C. o. d.d. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.087,00 kn.

Pod točkom VII. izreke naloženo je II. tuženiku J. P. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 89.713,12 kn.

Pod točkom VIII. izreke naloženo je tužitelju naknaditi I. tuženiku C. o. d.d. parnični trošak u iznosu do 153.368,70 kn.

Pod točkom IX. Izreke naloženo je tužitelju naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.613,12 kn.

Presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (toč. IV. i V. izreke), kao i odluku o parničnom trošku pod točkom VIII. i IX. izreke presude, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe

Presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika pobija I. tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova žalbe.

II. tuženik pobija navedenu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na njega zbog svih žalbenih razloga predviđenih u odredbi čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žalbe stranaka su neosnovane.

Neosnovano žalitelji prigovaraju da je o zahtjevu tužitelja pravomoćno odlučeno, budući se u ovom postupku raspravljalo o zahtjevu tužitelja koji se odnosi na kasnije razdoblje nakon njegove punoljetnosti, te o zahtjevu u odnosu na I. tuženika C. o. d.d., o kojem nije pravomoćno odlučeno.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu I. i II. tuženik solidarno isplaćuju mjesečnu rentu od 1. siječnja 1988. godine pa nadalje u iznosu od 2.900,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te da I. tuženik tužitelju nakadi nematerijalnu štetu u iznosu od 285.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.

U ovom stadiju postupka sporno je da li se tužitelj smatra trećom osobom u predmetnom štetnom događaju, da li je ranijim isplatama iscrpljen limit po polici auto- odgovornosti vozila reg. oznake ZG …., te sijedom toga, da li je I. tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju.

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika C. o. d.d., uz obrazloženje da tužitelj u ovom štetnom događaju nema položaj treće osobe, te da ranijim isplatama oštećenicima iz istog štetnog događaja, koje su izvršene prije ove parnice, nije iscrpljena svota osiguranja (limit osiguranja na dan štetnog događaja iznosio je 30.000.000,00 tadašnjih dinara), nego je ostao neisplaćeni iznos od 2.949.099,00 tadašnjih dinara

U smislu Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine", br. 53/77 i 10/86) trećim osobama se ne smatraju djeca osobe koja je od odgovornosti za štetu osigurana obveznim osiguranjem (ovlašteni vozač) ako ih je ta osoba po zakonu dužna uzdržavati.

Tužitelj, koji je u vrijeme štetnog događaja bio maloljetan, a vozilom je upravljao njegov otac, ne smatra se prema tome trećom osobom i nema pravo na naknadu štete nastale pri uporabi motornog vozila i ne može zahtijevati naknadu štete s naslova obveznog osiguranja vozila kojim je upravljao njegov otac (osiguratelj W. S.), kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

Odredbom iz čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Službeni list SFRJ", br. 24/76) koji je Zakon vrijedio u vrijeme štetnog događaja, propisuje da zajednica osiguranja kod koje se osigurao korisnik, odnosno vlasnik motornog vozila, mora nadoknaditi štetu koju je korisnik, odnosno vlasnik ili vozač motornog vozila dužan nadoknaditi na temelju pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila, a koja je nanesena zbog smrti, ozljede tijela ili zdravlja neke osobe ili uništenja, odnosno oštećenja nečije stvari, osim stvari primljenih na prijevoz, i to najviše do visine ugovorenih osiguranih svota.

Prema tome, ovaj se limit obveze zajednice osiguranja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih osoba. Iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti zajednice osiguranja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna šteta i nematerijalna šteta utvrđuje se prema cijenama, odnosno kriterijima, u vrijeme štetnog događaja. Šteta koja bi se naknađivala u stranoj valuti, obračunava se po tečaju na dan štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, zajednica osiguranja dužna je potpuno naknaditi štetu i kada visina štete prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke, prelazi iznos osigurane svote. Ako bi iznos štete utvrđen na način prethodno naveden bio veći od osigurane svote, zajednica osiguranja dužna je naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s time da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja. Ako bi se pak u parnici o zahtjevima više oštećenika iz istog štetnog događaja utvrdilo da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, sud bi svakome od tužitelja dosudio razmjeran dio naknade, ali tako da zbog dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja.

Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno utvrdio koliko je iznosila limitirana svota osiguranja na dan štetnog događaja (300.000.000,00 tadašnjih dinara), a potom je utvrdio i kolika naknada pripada tužitelju s naslova nematerijalne i materijalne štete, a prema cijenama na dan štetnog događaja. Pri tome je kod ocjene limita odgovornosti s naslova materijalne štete u obliku novčane rente (po osnovi tuđe pomoći i njege), visina štete utvrđena kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja. Kako je izračun ukupne štete, kako imovinske tako i neimovinske, na dan štetnog događaja, prelaze limitirane svote osiguranja, tada tužiteljica ima pravo na razmjeran iznos obeštećenja i to prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete od 4,456%. Pri tome su uvažene ranije dosuđene ili isplaćene iznose tužitelju i drugim oštećenicima u nominalnom iznosu.

Prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor I. tuženika C. o. d.d. da je po ranijim presudama izvršena isplata oštećenicima iz istog štetnog događaja i da je tim isplatama prekoračen limit.

Prihvaćajući djelomično tužbeni zahtjev tužitelja, a polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju liječnika vještaka dr. K. i dr. R. da je tužitelj u štetnom događaju zadobio udarno krvne podljeve glave, razderotinu desne strane čela i tjemena, prijelom desne tjemeno-sljepoočne kosti, prijelom baze lubanje, krvarenje iz desnog zvukovoda, potres i prignječenje mozga, cerebralnu komu i desnostranu hemiparezu, smetnje govora te razderotinu na desnom ramenu koje su umanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja 75% s neurološkog stajališta, a s oftalmološkog 33,4%, dakle, ukupno 100%. Trpio je strah i fizičke boli te naruženje i postojala je potreba za tuđom pomoći i njegom, trajanja i intenziteta navedenih u nalazu liječnika vještaka, sud prvog stupnja odmjerio je naknadu štete tužitelju za fizičke boli u iznosu 35.000,00 kn, za strah u iznosu od 20.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 800.000,00 kn za duševne boli zbog naruženja iznos od 30.000,00 kn, navedeni iznosi umanjeni su zbog sudjelovanja u limitu od 4,456% te je tužitelju iz osnova nematerijalne štete dosuđen iznos od ukupno 39.435,60 kn i naloženo I. tuženiku da mu naknadi navedeni iznos.

Tužitelju, koji živi u A. je dosuđena kapitalizirana renta po osnovu tuđe pomoći i njege za razdoblje do njegove punoljetnosti u iznosu od 8.736,97 EUR i naloženo I. tuženiku da mu naknadi taj iznos, time da je naknada koja pripada tužitelju umanjena sukladno odluci o razmjernoj odgovornosti I. tuženika (4,465%).

Temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. D. P. i dr. I. B., utvrđeno je da je tužitelju nakon navršenih 18 godina života potrebna tuđa pomoć i njega svaki dan 4 sata, jer nije u stanju sam provoditi bilo koju intelektualnu složenu radnju niti realizirati izlaske bez pratnje, niti je u stanju sam nabaviti, pripremiti jelo, niti provoditi osobnu higijenu. Sud je temeljem pribavljene potvrde o visini cijene jednog sata tuđe pomoći i njege u mjestu pružanja te usluge utvrdio pravilno u visini od 18,00 EUR po satu, te utvrdio visinu mjesečne rente za pružanje tuđe pomoći i njege tužitelju u visini od 2.160,00 EUR mjesečno, te naložio I. tuženiku plaćati mjesečno naknadu tužitelju po toj osnovi u visini od 72,00 EUR (umanjeno do iznosa od 4,456%), a II. tuženik je obvezan djelomično taj iznos plaćati mjesečno solidarno sa I. tuženikom, a djelomično sam.

Odluka o parničnom trošku valjana je kako po visini (čl. 154. st. 2. ZPP) tako i po osnovi čl. 155. ZPP).

Kako nisu nađene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu

U Zagrebu 12. veljače 2013.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević