I Kž-584/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 584/07-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 5. ožujka 2007. broj K-99/06-31, u sjednici održanoj 28. listopada 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika D. O., odvjetnika iz O.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi M. B. je na temelju članka 354. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04. i 84/05.).

Na temelju članka 123. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

I Kž 584/07-5

Opt. M. B. podnio je putem branitelja D. O., odvjetnika iz O., odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio njeno odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika D. O., odvjetnika iz O., a, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku, u odsutnosti opt. M. B. koji je o sjednici uredno izviješten.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da niti opt. M. B. u svojoj obrani, niti prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nisu na logičan način objasnili mogućnost takve pogreške prilikom fotokopiranja ugovora o prodaji nekretnina dostavljenog na mišljenje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, koja bi rezultirala ovjerom ugovora s većom kupoprodajnom cijenom, ali i primjeraka s manjom cijenom kupovnine, kakav je konačno bio i proveden u zemljišnim knjigama.

Naime, opt. M. B. je u svojoj obrani, za koju prvostupanjski sud nalazi da nije moguće otkloniti je kao neistinitu, iskazao da mu se događalo da prilikom sačinjavanja nacrta ugovora o kupoprodaji nekretnina za Općinu D., kojih je bilo oko sto, u ugovor unese pogrešan podatak te da bi on ispravio pogrešku, ali da se moglo dogoditi i da isprintanu stranicu s pogreškom nije bacio, već da je i ta stranica mogla biti kopirana, zajedno s ispravnim stranicama ugovora. Sud prvog stupnja, analizirajući postupak izrade ugovora, njihovog umnožavanja radi dostavljanja državnom odvjetništvu na mišljenje te postupka njihove ovjere, ispravno zaključuje da nije moguće s potrebnom izvjesnošću isključiti da, s obzirom na opseg posla, kako prilikom umnožavanja ugovora, tako i njihove ovjere, nije došlo do opisane pogreške.

Državni odvjetnik u žalbi ističe da „tehnički nije bilo moguće fotokopirati malo ispravnu, a malo neispravnu stranicu spornog ugovora“, pri čemu ukazuje na okolnost da je na preslici ugovora vidljivo da je izvornik ugovora, koji je bio fotokopiran u osam primjeraka, bio spojen spojnicom. Međutim, žalitelj zanemaruje da takav trag spojnice, kojega on smatra dokazom nemogućnosti kopiranja i listova ugovora s pogrešno ispunjenim podacima o kupoprodajnoj cijeni, nije vidljiv ni na jednome listu primjerka ugovora koji je bio potpisan od strane načelnika Općine D. i M. Š. i ovjeren od strane javnog bilježnika, na kojem primjerku ugovora se također nalazi štambilj državnog odvjetnika s mišljenjem da je ugovor u skladu s propisima Republike Hrvatske te da nema zapreka za njegovo sklapanje. Upravo ovo ukazuje na mogućnost da, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, već prilikom davanja mišljenja od strane državnog odvjetnika svi primjerci ugovora na kojima je otisnut državnoodvjetnički štambilj nisu bili istovjetni.

Konačno, sud prvog stupnja u obrazloženju presude navodi, a državni odvjetnik se u žalbi uopće na to niti ne osvrće, da i iz iskaza svjedokinje J. G. proizlazi da je ona od opt. M. B. preuzela ugovore koje je on donio iz državnog odvjetništva te da su isti neko vrijeme stajali na stolu, a nakon toga da je ona ugovore odložila u ormar koji nije bio zaključan i koji su bili

I Kž 584/07-5

dostupni svima koji su dolazili u prostorije Općine D.. Budući da je sporni ugovor sklopljen, kako to proizlazi iz podataka u spisu, oko mjesec dana nakon što je donesen iz državnog odvjetništva, očigledno je da je bio dostupan i drugim osobama te da postoji realna mogućnost da je netko treći, a ne optuženi M. B. (koji više nije niti dolazio u kontakt sa svim tim ugovorima) izmijenio stranice kupoprodajnog ugovora na kojima je bila upisana kupoprodajna cijena, zamijenivši ih stranicama jednakog teksta, ali s nižom cijenom.

Slijedom iznesenog, žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenih činjenica, pa se ukazuje osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da nije sa sigurnošću dokazano da bi opt. M. B. počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, zbog čega ga je, na temelju članka 354. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, pravilno oslobodio od optužbe.

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. listopada 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.