Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed amount is under the 100,000 kn threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment ordering compensation of 413,000 dinars. The plaintiff argued for review based on procedural errors and misapplication of law, but the court found the appeal inadmissible. The decision rested on the statutory threshold requiring a disputed value exceeding 100,000 kn for an appeal to be permitted.
Legislator headnote
AI generatedČl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP; Čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal against a final judgment is inadmissible if the value of the disputed subject matter does not exceed the statutory threshold of 100,000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 998/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz K., zastupane po B. H., odvjetnici Odvjetničkog društva H. i partneri iz Z., protiv tuženika Grada Krapine, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru od 26. travnja 2006. godine, br. IV Gž 357/06-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini od 7. studenog 2005. godine, br. P 110/04-52, dana 31. listopada 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tužena Grad Krapina zastupana po ŽDO Zlatar, Građansko-upravni odjel Krapina, dužna je tužiteljici B. K. iz K. s naslova naknade štete platiti svotu od din 413.038,00 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.7.1990. godine pa do plateža.“, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.106,25 kn.
Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda da bude preinačena.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Pitanje dopuštenosti predmetne revizije ocjenjuje se primjenom odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskih presuda ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.
Pobijanom presudom odlučeno je o tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi podnesenoj sudu 28. ožujka 1991. godine, kojim se traži isplata iznosa od 413.038 tadašnjih dinara (sada 413,00 kn), pa budući da ta vrijednost ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, za zaključiti je da revizija nije dopuštena.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.
U Zagrebu, 31. listopada 2006. godine
Sudac:
Ivan Mikšić, v.r.