Rev-1770/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1770/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. godine, broj: Gž-1709/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 01. prosinca 1997. godine, broj: Pn-5876/97, u sjednici održanoj dana 02. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 44.280,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška od 9.788,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava prigovarajući po svim osnovama previsoko dosuđenoj naknadi za sve utužene vidove štete posebice navodeći neosnovanost dosude za naruženost, s obzirom na utvrđeni stupanj.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud je ocijenio da nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti.

Tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se tako ostvario revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a je neosnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja je prihvatio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi:

- da je tužitelj (star 73 godine) u saobraćajnoj nezgodi dana 18. prosinca 1995. godine koja se dogodila krivnjom osiguranika tuženice (koji je svojim vozilom naletio na vozilo tužitelja) zadobio slijedeće ozljede: udarne ozljede i natučenje glave s podljevima krvi, oguljotine kože čela i vlasišta, potres mozga, te udarne ozljede i natučenje prsne kosti i prsnog koša, uslijed kojih su i nastupile trajne posljedice u omjeru od 10%,

- da je zbog pretrpljenih ozljeda trpio tužitelj slijedeće bolove: jake kroz 7 dana, srednje 7 dana, te manje kroz 20 dana, a strah kod tužitelja je trajao jaki 2 dana, srednji 7 dana, te manji 20 dana,

- da je kod tužitelja na licu zaostao ožiljak i to sredinom čela dužine 5 cm, smežuran i svjetlije obojen, te predstavlja manje naruženje.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja po ocjeni ovog suda, a suprotno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo u dosuđenju pravične naknade za nematerijalnu štetu, kada su tužitelju s osnova tjelesnih bolova dosudili iznos od 10.000,00 kn, za strah 8.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 20.000,00 kn, te za naruženost 4.000,00 kn.

Ovo stoga što su pri odmjeravanju naknade niži sudovi cijenili sve okolnosti koje predviđa odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 – ZOO), posebice intenzitet i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenja životnih aktivnosti, kao i utvrđenog stupnja naruženosti, a cijeneći pritom i životnu dob tužitelja.

Stoga tvrdnja tuženice u tom pravcu istaknute u reviziji ovaj sud smatra neosnovanim.

Što se tiče dosuđene naknade za materijalnu štetu, nižestupanjski sudovi su tužitelju upravo i dosudili naknadu u visini koju predlaže tuženica, a to su za tuđu pomoć 1.680,00 kn, te za oštećene odjevne predmete 600,00 kn.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 02. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.