Jž-2008/2017-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: Jž-2008/2017

ZAGREB

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T. Nj. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. T.Nj., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Čakovcu od 24. svibnja 2017., broj 4. Pp J- 181/16-46, u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2019.,

r i j e š i o j e

I. U povodu žalbe okr. T. Nj., a po službenoj dužnosti, te po službenoj dužnosti u odnosu na okr. Š. V., ukida se pobijana prvostupanjska presuda u cijelosti te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba okr. T. Nj. je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Čakovcu od 24. svibnja 2017., broj 4. Pp J-181/16-46, proglašene su krivima okr. T. Nj. i okr. Š. V. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinile prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakoj, izrečena novčana kazna u iznosu 456,00 kuna (što je protuvrijednost 61,36 EUR), koju su dužne platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Uz navedeno, okrivljenice su obvezane na naknadu troškova prekršajnog postupka, na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. T. Nj., putem branitelja odvjetnika S.K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se žaliteljica oslobodi od optužbe odnosno podredno da se oslobodi od kazne.

Žalba je bespredmetna.

Ispitivanjem prvostupanjske presude u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ovaj sud je utvrdio da su počinjene apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. i 10. Prekršajnog zakona, budući da je optužni prijedlog prekoračen i presuda se temelji na nezakonitom dokazu.

S obzirom da je, u povodu žalbe okr. T. Nj., utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. Š. V., koja nije podnijela žalbu, to je primjenjujući načelo blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, postupljeno kao da takva žalba postoji.

Naime, okrivljenicama je optužbom, osim međusobnog fizičkog sukoba, bilo stavljeno na teret da su inkriminirani prekršaj počinile i na način da su se „međusobno vrijeđale raznim pogrdnim riječima“, dok ih je prvostupanjski sud u tom dijelu proglasio krivim da „su se posvađale“.

Kako to proizlazi iz stanja spisa, ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije mijenjao, ni proširivao optužbu.

Dakle, prvostupanjski sud je pobijanom presudom, za gore navedenu inkriminaciju, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, izmijenio činjenični opis u pogledu dijela radnji okrivljenica na način da njihovu verbalnu komunikaciju, koju je tužitelj opisao kao vrijeđanje pogrdnim riječima, opisao kao „svađu“.

Međutim, s obzirom da je prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 13. i 17. tog Zakona (jer se radi o onom ponašanju koje svojim intenzitetom nadilazi radnje iz čl. 13. i 17. tog Zakona), to se ispunjenje bića prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira mora razmatrati prije svega kroz ispunjenje bića tih prekršaja, u ovom konkretnom slučaju kroz ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a nakon toga se razmatra intenzitet počinjenih radnji.

Imajući na umu biće i zaštitni objekt prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jasno je i nedvojbeno da se predmetni prekršaj, kada je riječ o verbalnom napadu, a što je okrivljenicama, između ostalog, bilo stavljeno na teret, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnim napadom, a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi (uz sinonime). Dakle, za ispunjenje bića ovog prekršaja, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, odlučna je činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uz sinonime).

Slijedom navedenog, razmatrajući preinaku činjeničnog opisa optužbe koju je učinio prvostupanjski sud, jasno proizlazi da je prvostupanjski sud, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, u činjenični opis dodao odlučnu činjenicu za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a time i prekršaja iz čl. 6. tog Zakona, koja odlučna činjenica okrivljenicama nije bila stavljena na teret optužnim prijedlogom i bez koje se, u konkretnom slučaju, ne može raditi o inkriminiranom prekršaju jer nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata. Navedena izmjena, po stanovištu ovog suda, predstavlja prekoračenje optužbe bez obzira što sud okrivljenice nije proglasio krivim za neko drugo djelo u odnosu na djelo za koje su optužene. Ovo iz razloga što učinjena izmjena činjeničnog opisa znači dodavanje takve protupravne količine u ponašanje okrivljenica da se mijenja pravni status tog dijela optužbe, jer se radnja okrivljenica dovodi u sferu kažnjivog djela. Stoga je jasno da su okrivljenice u konkretnom slučaju, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, proglašene krivima za više od onoga što im je stavljeno na teret.

Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona, radi čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Nadalje, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio, između ostalog, i na iskazu svjedokinje Š. S., šogorice okr. T. Nj., koja je ispitana 13. travnja 2017.

Međutim, uvidom u zapisnik od 13. travnja 2017., svjedokinja Š. S., iako se radi o šogorici okr. T. Nj., koja uživa blagodat nesvjedočenja, ispitana je bez potpunog prethodnog upozorenja u smislu čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.). Naime, navedena zakonska odredba propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja, a o tome se ovdje radi, prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Također je propisano da se navedena upozorenja i odgovori unose u zapisnik. Kako to proizlazi iz zapisnika od 13. travnja 2017., prvostupanjski sud je svjedokinju Štefaniju Sarić, upozorio samo na blagodat nesvjedočenja, koju je svjedokinja otklonila, dok je nije upozorio da će se njen iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, a što je bio dužan učiniti. Ovdje treba istaknuti da je navedena svjedokinja, sukladno odredbi čl. 285. st. 5. zakona o kaznenom postupku, oslobođena dužnosti svjedočenja i prema okr. Š. V.

Prema odredbi čl. 300. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, iskaz svjedoka se ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i odricanje nisu ubilježena u zapisnik. Radi se o imperativnoj normi koja se odnosi na sva upozorenja sadržana u čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i koja ne trpi druge izuzetke osim onog propisanog u čl. 285. st. 6. tog Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada koristi iskaz svjedokinje Š. S. te ga u obrazloženju presude ocjenjuje i analizira, uspoređuje s drugim dokazima izvedenim u postupku i na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji obje okrivljenice.

Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Zbog navedenog propusta nije bilo moguće ocjenjivati osnovanost žalbe okr. T.Nj., slijedom čega je ista postala bespredmetna.

U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provođenjem potrebnih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku o optužbi, koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će, a s obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, u ponovljenom postupku obratiti pažnju na činjenicu da tužitelj više ne može mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenice, branitelja i tužitelja.