I Kž-676/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 676/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. listopada 2019. broj Kv I-57/2019-4, u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2020.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog B. S. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, pod točkom I. izreke prihvaćen je zahtjev osuđenog B. S., preinačena je u odluci o kazni pravomoćna i izvršna presuda Županijskog suda u Osijeku od 16. kolovoza 2018. broj Kv I-41/2018-5 kojom je osuđenik na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-I) u vezi s člankom 53. stavkom 1. i člankom 51. stavkom 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. stavak 1. KZ/11., članka 190. stavka 2. i članka 331. stavka 1. KZ/11., te je osuđeni B. S. na temelju članka 498. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. ZKP/08.-I osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2015. do 10. srpnja 2015. te vrijeme provedeno na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 25. travnja 2018. pa nadalje. Pod točkom II. izreke navedeno ja da u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

I Kž 676/2019-4

Protiv te je presude žalbu podnio osuđeni B. S. po branitelju, odvjetniku M. M., zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu osuđenika i presudu preinačiti na način da, cijeneći sve novonastale okolnosti, osuđeniku izrekne blažu kaznu zatvora“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08.-I, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku presudu, osuđenik smatra da je sud pogrešno ocijenio da je zdravstveno stanje osuđenikovog oca, odnosno njegove bolesti, uobičajeno za osobe starije životne dobi, pritom cijeneći hipertenziju, dijabetes, kronični gastritis i anksiozni poremećaj, a propustivši cijeniti činjenicu da je osuđenikov otac onkološki invalid kojemu je dijagnosticiran karcinom glasnica koji se je proširio kroz grkljan zbog čega je podvrgnut operativnom zahvatu te mu je kirurški odstranjeno zahvaćeno područje, tj. glasnice i grkljan. Zbog toga smatra da je, uz sklapanje braka koje mu je cijenjeno kao nova okolnost koja je dovela do blaže kazne, trebalo na jednak način cijeniti i očevu bolest te mu odmjeriti blažu kaznu zatvora.

Premda je osuđenik u pravu kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir i okolnost da je osuđenikov otac obolio od karcinoma glasnica i grkljana, vodeći računa o činjenici da je prema spisu predmeta priloženoj medicinskoj dokumentaciji osuđenikov otac karcinom operirao još 2013., dok je zadnja dokumentacija vezana za tu bolest u spisu predmeta od 29. rujna 2016., navedena okolnost, i prema ovog drugostupanjskog suda, i da ju je prvostupanjski sud uzeo u obzir zajedno s ostalim bolestima osuđenikovog oca, ne bi predstavljala okolnost koja opravdava osuđenikovo blaže kažnjavanje.

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud, ocjenjujući novonastalu okolnost, odnosno osuđenikovo sklapanje braka, te dovodeći tu okolnost u vezu s već ranije utvrđenim olakotnim okolnostima (priznanje jednog od kaznenih djela, loše imovinsko stanje), uz odsutnost otegotnih okolnosti, utvrdio da je jedinstvena kazna zatvora od tri godine, kazna koja je primjerena, kako okolnostima počinjenja djela te njihovoj brojnosti, tako i ličnosti počinitelja te da ta novonastala okolnost ne opravdava još blaže kažnjavanje. Naime, upravo će jedinstvena kazna zatvora od tri godine utjecati na osuđenog B. S., a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti osuđeniku ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je osuđenik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

Budući da žalba osuđenika nije osnovana te da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. –

I Kž 676/2019-4

dalje: ZKP/08.-II) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je tu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08.-II odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. siječnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ana Garačić, v.r.