Gzp-1942/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1942/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja I. M. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. prosinca 2009., dana 1. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagatelju I. M. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 kn (slovima: desettisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 16. prosinca 2009. podnio ovom sudu temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 - dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-7614/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12581/02 (ranije poslovni broj P-3674/94 i P-968/93), očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2010., provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu i provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 - dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut 8. veljače 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja I. M. (u ovom postupku predlagatelja) protiv tuženika N. K., radi isplate, predmet je zaprimljen pod poslovnim brojem P-968/93,

-do 5. studenoga 1997. nastupa pravno relevantnog razdoblja poduzete su slijedeće radnje u postupku: održana su ročišta 7. listopada 1993. na kojem je donesena presuda zbog izostanka, 18. listopada 1993. na kojem je tuženik podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu, 16. prosinca 1993., 27. siječnja 1994., 6. travnja 1994. na kojem je dopušten povrat u prijašnje stanje i predana dokumentacija u spis, 2. lipnja 1994. i 2. srpnja 1997.,

-nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja poduzete su slijedeće radnje u postupku:

-tužitelj je podneskom od 8. siječnja 1998. požurio zakazivanje ročišta,

-na ročištu 9. prosinca 1998. koja je održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, saslušani su svjedoci, sud je donio rješenje o saslušanju daljnjih svjedoka i odgodio ročište za 5. veljače 1999. na kojem je saslušan svjedok, sud je raspravnim rješenjem odredio tužitelju rok od 15 dana u kojem je dužan uskladiti tužbeni zahtjev te isti podnesak dostaviti izravno punomoćniku tuženika i sudu, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 10. veljače 1999.,

-na ročištu 13. travnja 1999. nakon očitovanja stranaka, tužitelju je određen rok od 8 dana radi dostave adrese za svjedokinju V. K. i određeno saslušanje svjedoka Z. K. i R. T., čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 21. travnja 1999.,

-na ročištu 9. lipnja 1999. saslušani su svjedoci R. T. i Z. K., i provedeno je dopunsko saslušanje svjedoka M. M., nakon čega je glavna rasprava zaključena, rješenjem istog datuma glavna rasprava je preotvorena i zakazano ročište za 23. rujna 1999.,

-na ročištu 12. studenoga 1999. stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi i odgovoru na tužbu te navoda iznesenih tijekom postupka, glavna rasprava je zaključena,

-presudom poslovni broj P-3674/94 od 12. studenoga 1999. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja,

-povodom žalbe tužitelja protiv presude (8. ožujka 2000.) spis je s popratnim izvješćem od 24. ožujka 2000. otpremljen na Županijski sud u Gradu Zagrebu koji je rješenjem poslovni broj Gž-2985/00 od 5. studenoga 2002. ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu br. P-3674/94 od 12. studenoga 1999. i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci, spis je sa odlukom vraćen sudu prvog stupnja 25. studenoga 2002.,

-ročište zakazano za 10. studenoga 2003. nije održano zbog nepristupanja stranaka zbog čega je utvrđeno da je nastupilo mirovanje postupka,

-tužitelj je podneskom od 17. veljače 2004. predložio nastavak postupka,

-na ročištu 2. prosinca 2004. tužitelj je predložio da mu se odredi kraći rok u kojem će izvijestiti sud da li želi da ga zastupa odvjetnik u sporu te je u spis predao prijedlog za zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, sud je rješenje kojim će se izvršiti zabilježba spora u zemljišnim knjigama, tužitelju je određen rok od 30 dana radi obavijesti sudu o imenovanju punomoćnika,

-tužitelj je podneskom od 7. travnja 2005. izvijestio sud da neće imenovati punomoćnika za zastupanje u parnici već da će se sam zastupati,

-sud je rješenjem od 4. svibnja 2005. utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženika,

-tužitelj je podneskom od 24. svibnja 2005. predložio da sud pozove nasljednike tuženika na preuzimanje postupka,

-sud je rješenjima od 11. srpnja 2005. i 4. listopada 2005. pozvao punomoćnicu tužitelja da u roku od 15 dana dostavi točnu adresu stanovanja za nasljednike tuženika, čemu je udovoljeno podnescima od 22. srpnja 2005. i 28. listopada 2005.,

-sud je dopisom od 18. studenoga 2005. upućenom Centru za socijalnu skrb Zagreb zatražio postavljanje posebnog skrbnika za I-tuženicu M. K., o čemu se Centar očitovao podneskom od 12. prosinca 2005.,

-sud je dopisom od 4. siječnja 2006. zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova podatke o posljednjem prebivalištu za M. K. i N. K. F.,

-sud je dopisom upućenom Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske o dostavi poziva za glavnu raspravu N. K. F.,

-na ročištu 8. veljače 2007. utvrđeno je da nije iskazana dostava poziva za ročište za II-tuženicu zbog čega je ročište odgođeno za 17. rujna 2007. na kojem je utvrđeno da je 9. veljače 2007. putem Ministarstva pravosuđa izvršen poziv II-tuženici N. K. F., no nije vraćena dostavnica potpisana od strane II-tuženice, punomoćnik I-tuženice predao je na uvid rješenje o nasljeđivanju iza pok. N. K. broj O-96/05 od 14. veljače 2005., koje je postalo pravomoćno 26. veljače 2005., sud je donio rješenje da će se diplomatskim putem pozvani II- tuženica radi izvođenja dokaza njezinim saslušanjem,

-na ročištu 13. ožujka 2008. saslušan je tužitelj i I-tuženica M. K., ročište je odgođeno za 18. ožujka 2008. na kojem je saslušana II-tuženica, nakon čega je zaključena glavna rasprava, ročište za objavu presude zakazano je za 27. ožujka 2008. na kojem je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-12581/02 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,

-protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 18. travnja 2008.,

-sud je rješenjem od 26. kolovoza 2008. naložio II-tuženici dostaviti punomoć za zastupanje, dok je dopisom od Ministarstva pravosuđa zatraženo da se dostava presude izvrši diplomatskim putem,

-spis je s popratnim izvješćem od 3. studenoga 2009. dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu koji je presudom poslovni broj Gž-7614/09 od 4. svibnja 2010. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, spis je sa odlukom vraćen sudu prvog stupnja 17. svibnja 2010.,

-tužitelju je dostavljena drugostupanjska presuda 28. lipnja 2010., što je utvrđeno provjerom u pisarnici Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 8. veljače 1997. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do 28. lipnja 2010. kada je predlagatelj primio drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen, što ukupno iznosi 12 (dvanaest) godina, 7 (sedam) mjeseci i 22 (dvadeset i dva) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao određene procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke te usprkos činjenici da je predmetni spor pravomoćno dovršen, činjenica da je za pravomoćno dovršenje predmetnog parničnog postupka trebalo više od dvanaest godina, daje osnova zaključku da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Osim toga cijeli postupak promatran u cjelini nije proveden sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje ZPP) jer je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku sa što manje troškova, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava dok je u odredbi članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta. Na dugotrajnost postupka koja je u konkretnom slučaju prekoračila kriterij suđenja u razumnom roku utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda koji je o žalbi protiv presude nakon što mu je spis prvi puta dostavljen na odlučivanje, donio odluku nakon više od dvije godine i sedam mjeseci.

S obzirom na predmet spora (isplata tražbine s naslova izvedenih radova) i dokaze izvedene tijekom postupka može se zaključiti da je riječ o složenijem sudskom predmetu.

Predlagatelj, kao tužitelj, prema ocjeni ovog suda, procesnim držanjem tijekom parnice pridonio je duljini trajanja postupka jer je nedolaskom na ročište uzrokovao mirovanje postupka i nije u određenom roku postupio po raspravnom rješenju suda i obavijestio sud da li će imenovati punomoćnika za zastupanje u postupku. Takvo postupanje utjecalo je na duljinu postupka.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tom na umu duljinu (dvanaest godina, sedam mjeseci i dvadeset i dva dana) i složenost sudskog postupka, ponašanje predlagatelja, vrstu i prirodu konkretnog spora, činjenicu da je postupak pravomoćno okončan, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud odmjerio je u iznosu od 10.000,00 kn. Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 1. rujna 2010.

SUDAC:

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.