Rev-192/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 192/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Ž. iz P., Č., kojeg zastupa B. Š., odvjetnik iz P., protiv tuženika P. d.d. P., kojeg zastupa Z. M., odvjetnik iz S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-570/98 od 10. rujna 1998., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću br. P-312/95 od 17. prosinca 1997., u sjednici održanoj dana 24. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično revizija tuženika i preinačava presuda Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-570/98 od 10. rujna 1998. i presuda Općinskog suda u Metkoviću br. P-312/95 od 17. prosinca 1997. u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja i odluci o troškovima postupka i sudi:

Tužitelj se odbija i sa dijelom zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kn.

Tuženik dužan je naknaditi tužitelju cjelokupne troškove postupka u iznosu od 10.641,00 kn u roku od 8 dana.

II. U ostalom dijelu odbija se revizija tuženika kao neosnovana a revizija tužitelja odbija se u cijelosti kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da sa osnova naknade štete plati tužitelju ukupno iznos od 81.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 17. prosinca 1997. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 7.667,00 kn, te je tužitelj sa preostalim dijelom svog zahtjeva odbijen. Presudom suda drugog stupnja po žalbi tužitelja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tuženiku naloženo da tužitelju ukupno plati štetu u iznosu od 111.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. prosinca 1997. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 8.000,00 kn.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu troška revizije.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači u smislu navoda revizije uz naknadu cjelokupnih troškova postupka uključujući i trošak revizije.

Stranke nisu odgovorile na revizije, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o revizijama.

Revizija tuženika djelomično je osnovana, a revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog profesionalnog oboljenja azbestoze.

Temeljem odredbe čl. 6. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 19/83) poslodavac je u obvezi naknaditi štetu radniku zbog profesionalnog oboljenja ako ne dokaže da je šteta nastala iz razloga koji ga oslobađaju od odgovornosti (viša sila, radnja i djelovanje treće osobe, krivnja radnika).

U postupku je utvrđeno da je tužitelj obolio od azbestoze, te da se radi o profesionalnoj bolesti.

Tuženik neosnovano prigovara, da mu u postupku nije omogućeno valjano sudjelovanje, jer mu nije dostavljena medicinska dokumentacija. To zato, jer medicinska dokumentacija prileži spisu, sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju i tuženik je pismenim podneskom od 4. XII. 1997. godine očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka, koji su svoj nalaz i mišljenje dali temeljem medicinske dokumentacije na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev. Na prigovore tuženika nalazima i mišljenjima koje su dali vještaci očitovali su se vještaci na glavnoj raspravi od 17. prosinca 1997. godine i dali objašnjenje na prigovore tuženika.

Prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, koji su u postupku saslušani, tuženik upućuje na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje i taj prigovor u ovoj fazi postupka temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP nije dopušten.

Oblici i opseg štete utvrđuju se temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96, dalje: ZOO).

Žalbeni sud materijalno pravo pravilno je primijenio odlučujući o visini nematerijalne štete zatražene sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova i sa osnova pretrpljenog straha, pa stranke neosnovano prigovaraju da je žalbeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini ove štete.

Osnovano tuženik prigovara visini dosuđene štete sa osnova duševnih bolova koje tužitelj trpi radi smanjene životne aktivnosti. Ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe čl. 200. ZOO- a čini iznos od 70.000,00 kn, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, koje utječu na određivanje visine ove štete.

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. u svezi sa čl. 155. ZPP i tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku razmjerno njegovom uspjehu u parnici a uspio je sa 50% svog zahtjeva. Troškovi vještačenja koje je snosio tužitelj, tužitelju su u cijelosti dosuđeni, jer su ti troškovi bili potrebni bez obzira na dio zahtjeva s kojim je tužitelj uspio.

U Zagrebu, 24. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.