Rev-3376/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hauzta i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.P. iz V., … , kojeg zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik iz I.G., protiv tuženika "Č. " d.d. Č., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 1995. broj Gž-1012/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 22.ožujka 1995. broj P-223/95, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3376/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato jer po prosudbi ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju želi ukazati revident i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3376/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hauzta i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.P. iz V., … , kojeg zastupa punomoćnik M.S., odvjetnik iz I.G., protiv tuženika "Č. " d.d. Č., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. srpnja 1995. broj Gž-1012/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 22.ožujka 1995. broj P-223/95, u sjednici održanoj dana 10. listopada 1996.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6.srpnja 1995. broj Gž- 1012/95 i presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 22. ožujka 1995. broj P-223/95 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, kojim je poništena odluka Disciplinske komisije tuženika broj 2/94-PP od 18. veljače 1994., te odluka Komisije za zaštitu prava tuženika broj 135/94 od 29. travnja 1994., kojima je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa s danom prijema odluke Komisije za zaštitu prava, te kojom je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja ovih odluka, kao i da mu za vrijeme dok nije radio do početka rada obračuna i isplati odgovarajuću zaradu kao i da je radio na svom radnom mjestu, da plati zakonske doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje kao i zdravstveno osiguranje te da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.355,00 kn. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali iz revizijskih navoda proizlazi da je revizija izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP), predloživši preinačenje pobijane presude u smislu odluke Disciplinske komisije.
Odgovor na reviziju nije podnesen niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato jer po prosudbi ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju želi ukazati revident i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz slijedećih razloga.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se predmetne odluke revidenta ponište kao nezakonite zato jer da disciplinski postupak koji je prethodio donošenju tih odluka nije pravilno proveden i da je u tom postupku pogrešno utvrđeno da je on počinio teže povrede radne obveze koje su mu stavljene na teret i za koje mu je izrečena mjera prestanka radnog odnosa.
Nižestupanjski sudovi su, prema obrazloženju pobijanih presuda, prihvatili tužbeni zahtjev u bitnome zato jer su zaključili da pobijane odluke revidenta nisu zakonite jer da u disciplinskom postupku vođenom spram tužitelja nije valjano utvrđeno da bi tužitelj počinio teže povrede radne obveze zbog kojih mu je izrečena mjera prestanka radnog odnosa.
Revident s pravom ukazuje da se pobijane presude ne temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava, te da je spomenuti zaključak sudova glede osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešan (barem za sada).
Tužitelju je u disciplinskom postupku stavljeno na teret da je počinio teže povrede radnih obveza utvrđenih u čl. 43. toč. 1. i 2. i čl. 45. toč. 10. i 11. mjerodavnog Pravilnika o radnim odnosima revidenta (u daljnjem tekstu: Pravilnik), na način jer da je u razdoblju od 20.10. do 15.12.1993. kao vozač autobusa, kojim je prevozio radnike INE na relaciji Ivanić Grad - Martin Breg upisivao u putne radne liste dnevno po 300 km iako je pređena kilometraža bila manja, da je za tako iskazanu pređenu kilometražu podizao gorivo i na taj način nepripadno podigao i prisvojio sebi oko 1000 l goriva čime da je nanio štetu revidentu. Nakon provedenog postupka nadležna tijela revidenta su donijela pobijane odluke.
Odredbom čl. 43. Pravilnika utvrđene su teže povrede radne obveze, pa je tako u toč. 1. utvrđen težom povredom radne dužnosti neizvršenje i nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza, a u toč. 2. nezakonito raspolaganje sredstvima.
Odredbom čl. 45. Pravilnika utvrđene su i druge teže povrede radne obveze, pa je tako u toč. 10. utvrđena težom povrede radne obveze protupravno pribavljanje imovinske koristi ili povlastica na štetu poduzeća a u toč. 11. namjerno prouzrokovanje štete poduzeću.
Odredbama čl. 37. Pravilnika utvrđeno je da se mjera prestanka radnog odnosa izriče za teže povrede radnih obveza utvrđene u čl. 43. i čl. 45. Pravilnika, a odredbom čl. 44. st. 1. utvrđeno je da se disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zbog povreda radne obveze iz čl. 43. st. 1. toč. 1. do 11. izriče pored ostaloga ako je nastupila šteta veća od 100,00 HRD.
Po nalazu ovoga suda iz činjeničnih utvrđenja sudova za sada nije bilo moguće sa sigurnošću zaključiti da li je ili nije tužitelj počinio neku od težih povreda radne obveze za koje mu je izrečena mjera prestanka radnog odnosa, pa prema tome nije bilo moguće ni ocijeniti da li su pobijane odluke revidenta zakonite ili ne.
To zato jer su sudovi zbog navedenog pogrešnog zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, propustili raspraviti sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava.
Sudovi su, naime, s obzirom na činjenična utvrđenja u disciplinskom postupku, a koji je postupak po ocjeni ovoga suda proveden u skladu s odredbama Pravilnika i za ovaj spor mjerodavnim odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91 - u daljnjem tekstu ZOPRO) nedovoljno raspravili i ocijenili da li tužitelju stavljene na teret povrede radne obveze sadržano predstavljaju neku od težih povreda radne obveze iz rečenih odredaba Pravilnika ili pak nekih od težih povreda radne dužnosti utvrđenih u čl. 58. st. 1. ZOPRO za koje se povrede izriču mjere prestanka radnog odnosa. Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno, a zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je stoga, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju, te ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku raspraviti i ocijeniti da li rečeno postupanje tužitelja koje mu se stavlja na teret predstavlja neku od težih povreda radne obveze iz čl. 43. toč. 1. i 2. te čl. 45. toč. 10. i 11. Pravilnika, odnosno iz čl. 58. st. 1. ZOPRO za koje se povrede izriče mjera prestanka radnog odnosa, a pri tome treba imati u vidu i navode revidenta, te nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.
U Zagrebu, 10. listopada 1996.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)