Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-1081/2019-2 AI generated

Court dismisses debtor's appeal on home protection grounds due to lack of evidence and procedural delay.

Case Number Gž Ovr-1081/2019-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of County Varaždin dismissed the debtor's appeal against a foreclosure sale order, confirming the lower court's ruling to sell the property. The debtor argued the property was their sole home with a sick mother but failed to provide documentary evidence to support this claim. The court rejected the argument because the debtor previously failed to raise this specific objection during earlier enforcement proceedings, rendering the new claim untimely and unsupported.

Legislator headnote

AI generated

Art. 46. st. 1. toč. 6. OZ; Art. 8. st. 1. Ustava; Art. 380. toč. 2. ZPP: A debtor's claim that a property is their sole home cannot be raised for the first time in a later appeal if not substantiated by evidence and if the objection was not raised during prior enforcement proceedings.

Keywords

AI generated
foreclosure sale sole home protection procedural timeliness burden of proof enforcement objection constitutional rights judicial review

Cited Legislation

AI generated
Art. 46. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona
Art. 8. st. 1. Ustava
Art. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 35 Gž Ovr-1081/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice stečajne mase iza P. P. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S. B., koga zastupa stečajni upravitelj Z. B. iz S. B., i ovrhovoditelja P. d.o.o., OIB: …, G. S., kojeg zastupa punomoćnica E. K. J., odvjetnica u Z., protiv ovršenice M. L., OIB: …, iz Z., koju zastupa punomoćnik M. N., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-6957/18-89 od 17. listopada 2019., dana 16. prosinca 2019.

r i j e š i o j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-6957/18-89 od 17. listopada 2019.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Nekretnina ovršenika upisana u zk.ul. 1291 (ETAŽA: 10) k.o. T., koja se sastoji od 250/10000 dijela zk.čest.br. 4150 u naravi kuća i dvorište Z., površine 149 čhv, odnosno 535 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - stan na II (drugom) katu, površine 34,31 čm, u nacrtu označeno slovom i brojem S6-A, dosuđuje se kupcu D. N. iz Z., OIB: …, za iznos od 390.000,00 kuna.

II. Nalaže se kupcu da u roku od 60 dana od donošenja ovog rješenja uplati preostali iznos kupovnine u iznosu od 345.000,00 kuna na žiro račun suda br. …, model: …, poziv na broj: …, otvoren kod H. p. b. d.d. Ukoliko kupac ne uplati preostali iznos kupovnine u navedenom roku, nekretnina će se dosuditi kupcu koji je ponudio nižu cijenu. U tom slučaju sud će donijeti posebno rješenje o dosudi kupcu koji je ispunio uvjete da mu se dosudi nekretnina, u kojem će odrediti rok za polaganje kupovnine. Sud će u tom rješenju najprije oglasiti nevažećom dosudu kupcu koji je ponudio višu cijenu.

IIII. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja i uplate kupovnine izvršit će se upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist kupca D. N. iz Z., OIB: …, te će se izvršiti brisanje založnog prava upisanog za korist drugoovrhovoditelja upisanog pod brojem Z-22907/07, založnog prava upisanog u korist Republike Hrvatske upisanog pod brojem Z-20941/11, zabilježbe ovrhe određene rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu od 5. travnja 2012. poslovnog broja Ovr-1599/12 upisane pod brojem Z-19860/12 i zabilježbe ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 10. veljače 2016. poslovnog broja Ovr- 1018/16 upisane pod brojem Z-7324/16, sve na nekretnini opisanoj u točki I. izreke ovog rješenja.

IV. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja i uplate kupovnine nekretnina će se predati kupcu o čemu će biti odlučeno posebnim zaključkom o predaji nekretnine.

V. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda zabilježba dosude prodane nekretnine iz točke I. izreke ovog rješenja temeljem odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama.“

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Ovrhovoditelj P. d.o.o. podnio je odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode i predlaže potvrditi pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja navodi da se u ovom predmetu vodi ovrha na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu-Stalne službe u Karlovcu poslovni broj: Ovr-1599/12 od 5. travnja 2012. i rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu-Stalne službe u Sesvetama poslovni broj: Ovr-1018/16 od 10. veljače 2016. Dana 17. listopada 2019. održana je druga usmena javna dražba radi prodaje predmetne nekretnine, sukladno zaključku o prodaji od 25. srpnja 2019., vrijednost predmetne nekretnine utvrđena je u iznosu od 452.000,00 kn, a na drugoj dražbi ponuditelj D. N. ponudio je iznos od 390.000,00 kn, koji je prihvaćen kao najpovoljniji jer drugih ponuda nije bilo. Stoga je sud prvog stupnja nekretninu dosudio navedenom kupcu i odlučio sukladno čl. 98. st. 4. i 6., čl. 100. st. 1. te čl. 101. st. 1. i 4. Ovršnog zakona i čl. 96. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

Ovršenica u žalbi ističe da predmetna nekretnina nije podobna za provedbu ovrhe jer da se u istu može ući jedino kroz drugi stan (u vlasništvu njezine kćeri), s obzirom da ne postoji vanjski ulaz. Žalbeni navodi takvog sadržaja ne mogu, međutim, biti odlučni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja jer je predmet istog dosuda u ovršnom postupku prodane nekretnine, a utemeljeno na činjenici da su rješenja o ovrsi kojima je određena predmetna ovrha pravomoćna. Na te je okolnosti ovršenica mogla eventualno ukazivati u žalbama protiv rješenja o ovrsi, što nije, međutim, i tu valja imati na umu da se ovrha na nekretninama određuje sukladno stanju zemljišnih knjiga, a iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da se radi o 10. etaži – suvlasničkom dijelu od 250/10000 koji se odnosi na stan na II (drugom) katu, površine 34,31 čm, a nalazi se na kčbr. 4150, upisanoj u zk.ul. 1291 k.o. T.. Prema tome, ovrha je određena sukladno stanju zemljišne knjige na dijelu nekretnine koji je u etažnom vlasništvu ovršenice, time da je u kontekstu etažnog vlasništva bitno spomenuti da ono (koje se u terminologiji Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definira kao vlasništvo posebnoga dijela nekretnine) može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

Daljnji žalbeni prigovor ovršenice jest prigovor prava na poštovanje doma iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – nastavno: Konvencija), koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., a kojom odredbom je propisano da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (st. 1.), kao i da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih (st. 2.).

Ovršenica u kontekstu tog prigovora ističe da je predmetna nekretnina jedina nekretnina koju posjeduje i da ona predstavlja jedini dom u kojem ovršenica stanuje s teško bolesnom majkom.

Prigovor prava na poštovanje doma ovršenica je prvi puta istaknula upravo u žalbi protiv pobijanog rješenja o dosudi, a pritom isti nije ni na koji način potkrijepljen. Na ovršenici je teret dokaza da se radi o njezinom jedinom domu, no za utvrđenje u tom smislu ne može biti dostatna puka tvrdnja ovršenice bez da je ona ujedno potkrijepi odgovarajućim dokazom.

No, i neovisno o tome, iz stanja spisa proizlazi da ovršenica nije podnijela žalbe protiv (dvaju pravomoćnih) rješenja o ovrsi u kojima bi se usprotivila ovrsi s tvrdnjom da se radi o njezinom jedinom domu, čime bi istaknula žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – nastavno: OZ). Kada bi se takav prigovor mogao eventualno tretirati kao žalbeni razlog iz čl. 46. st. 1. toč. 10. OZ, zbog kojeg je inače moguće podnijeti žalbu nakon proteka roka/izvanrednu žalbu (koju, dodaje se, nije dopušteno podnijeti zbog žalbenog razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 6. OZ), u ovom slučaju navodi predmetne žalbe ne bi bili podobni za prihvaćanje žalbe nakon proteka roka jer ovršenica u žalbi ne tvrdi da taj razlog nije mogla iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi. U smislu svega ovdje navedenog slijedi da isticanje takvog prigovora tek u žalbi protiv rješenja o dosudi, a kada se ne radi o okolnostima koje bi nastale tek nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja o ovrsi, ne može utjecati na provedbu ovršnog postupka.

Svemu navedenom treba dodati da se, a uzevši u obzir i činjenicu da je žalba ovršenice u pogledu prigovora prava na poštovanje doma u bitnome paušalna, u ovom slučaju na suprotnoj strani od ovršenice nalaze dvije privatne osobe o čijim interesima – kao vjerovnika ovršenice (a jedan od njih prisilnu naplatu svoje tražbine u ovom postupku ostvaruje još od 2012.), također valja voditi računa.

Žalbeni navodi, stoga, s uspjehom ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ovaj sud nije našao ostvarenim niti koji od razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je u konačnici odbio žalbu i potvrdio pobijano rješenje, sve primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u vezi sa čl. 19. st. 1. OZ.

U Varaždinu 16. prosinca 2019.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec