Gž Ovr-902/2016-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž Ovr-902/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C.-G. d.o.o. iz O., L. 4, OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., protiv ovršenika D. K. iz O., S. R. 25, OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-4594/2015-10 od 04. listopada 2016., dana 18. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e

Žalba ovrhovoditelja se uvažava pa se rješenje Općinskog suda u Osijeku broj 36 Ovr- 4594/2015-10 od 04. listopada 2016. godine preinačuje tako da isto glasi:

„Nalaže se ovršeniku D. K. iz O., S. R. 25, da isplati ovrhovoditelju C.-G. d.o.o. iz O., L. 4, na ime naknade troška ovrhe iznos od 1.154,70 kuna, u roku od 15 dana.“

Nalaže se ovršeniku D. K. iz O., S. R. 25, da isplati ovrhovoditelju C.-G. d.o.o. iz O., L. 4, na ime naknade troška žalbe iznos od 200,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj 36 Ovr-4594/2015-10 od 04. listopada 2016. godine ovršni sud je odlučio o troškovima ovršnog postupka na način da je ovršeniku naložio da ovrhovoditelju naknadi daljnji trošak ovrhe u iznosu od 117,20 kuna.

Navedeno rješenje ovrhovoditelj pobija zbog bitnih povreda odredbi parničnog i ovršnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima uz dosudu troška žalbe.

Žalba je osnovana.

Nakon obustave ovrhe zbog toga što kod ovršenika nisu pronađene pokretnine na kojima bi bilo moguće provesti ovrhu, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troška ovrhe u ukupnom iznosu od 1.467,20 kuna – koji iznos se sastoji od troška određivanja ovrhe iz rješenja o ovrsi u iznosu od 412,50 kuna, troška sudskog ovršitelja u iznosu od 117,20 kuna, troška zastupanja po punomoćniku na uredovanju radi pljenidbe pokretnina u iznosu od 312,50 kuna, i troška javnog komisionara – izlaska na uredovanje radi otpreme zaplijenjenih pokretnina u iznosu od 625,00 kuna.

Od navedenog zatraženog troška sud prvog stupnja dosuđuje ovrhovoditelju samo trošak izlaska sudskog ovršitelja radi pokušaja pljenidbe pokretnina ovršenika u iznosu od 117,20 kuna – a zahtjev glede preostalog zatraženog troška odbija kao neosnovan, i to za trošak u iznosu od 412,50 kuna jer je taj iznos troška ovrhovoditelju već dosuđen u donesenom rješenju o ovrsi, za iznos od 312,50 kuna jer ovrhovoditelj nije dokazao da je taj trošak i platio svome punomoćniku, a za iznos od 625,00 kuna jer se radi o trošku komisionara na koji on nema pravo prema odredbi čl.4.st.5. Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagradu za obavljanje javne komisione djelatnosti (NN 115/12 – dalje: Pravilnik).

Ovrhovoditelj pobija navedenu odluku samo u dijelu u kojem je ovrhovoditelj odbijen za zatraženi trošak u iznosu od 412,50 kuna i za trošak u iznosu od 625,00 kuna, i žalba ovrhovoditelja je u tom dijelu osnovana jer je prvostupanjski sud, odbijajući ovrhovoditelja za navedeni trošak, pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.14.st.4. Ovršnog zakona (NN broj 112/12 – dalje: OZ/12), kojom je odredbom propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi sve one troškove koji su bili potrebni za provedbu ovrhe, s tim da se zahtjev za naknadu toga troška mora podnijeti sudu najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka – kako to propisuje odredba čl.14.st.6. OZ/12.

Iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je ovaj postupak ovrhe završen donošenjem rješenja broj 36 Ovr-4594/2015-8 od 04. srpnja 2016. godine kojim je ovrha obustavljena, a ovrhovoditelj je zahtjev za naknadu troška podnio dana 12.07.2016. godine, iz čega proizlazi da je ovrhovoditelj naknadu troška ovrhe zatražio u skladu sa odredbom čl.14.st.6. OZ/12.

Točno je utvrđenje suda prvog stupnja da je trošak u iznosu od 412,50 kuna ovrhovoditelju određen rješenjem o ovrsi – i isti se odnosi na trošak predlaganja ovrhe, no to u konkretnom slučaju kada je ovrha obustavljena nije valjani razlog za odbijanje zahtjeva za dosudu tog troška posebnim rješenjem povodom zahtjeva ovrhovoditelja podnesenim u skladu sa odredbom čl.14.st.6. OZ/12. Naime, odluka sadržana u rješenju o ovrsi kojom je ovrhovoditelju određen trošak određivanja ovrhe ima pravni značaj samo za taj postupak ovrhe, u kojem bi se taj trošak namirivao pod uvjetom da je ovrha i provedena – odnosno da nije došlo do njene obustave. Međutim, nakon što je ovrha u ovom predmetu obustavljena temeljem navedene odluke ovrhovoditelj nije u mogućnosti namiriti taj trošak u novom pokrenutom postupku ovrhe, jer ista ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl.24.st.1. i čl.25.st.1. i st.2. OZ/12 s obzirom da u sebi ne sadrži nalog (kondemnaciju) ovršeniku za plaćanje navedenog novčanog iznosa. Stoga, a s obzirom da je trošak u iznosu od 412,50 kuna bio potreban za ovrhu, jer je riječ o trošku sastava ovršnog prijedloga po punomoćniku i troška sudske pristojbe, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl.14.st.4. OZ/12 ovrhovoditelju je valjalo dosuditi navedeni iznos.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ovrhovoditelju pripada i pravo na trošak u iznosu od 625,00 kuna koji se odnosi na trošak javnog komisionara, a koji trošak je ovrhovoditelj platio komisionaru.

Naime, iz stanja spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi u ovom predmetu ovrha određena na pokretninama ovršenika, s tim da je već rješenjem o ovrsi određeno da će se zaplijenjene pokretnine povjeriti na čuvanje i prodaju javnom komisionaru – C., O., Z. 2. Isto tako, iz stanja spisa proizlazi da je ovršni sud, nakon donošenja rješenja o ovrsi, pismenom od 14.06.2016. obavijestio ovrhovoditelja o ročištu radi zapljene, oduzimanja i otpreme pokretnina ovršenika, i pozvao ga da osigura sve što je potrebno (prijevozno sredstvo, radnu snagu) za provođenje navedene ovršne radnje – uz upozorenje i na posljedice (obustavu ovrhe) ako tako ne postupi. U skladu sa donesenim rješenjem o ovrsi i navedenim pozivom ovršnog suda ovrhovoditelj je, radi otpreme zaplijenjenih pokretnina ovršenika, angažirao prijevozno sredstvo i radnu snagu javnog komisionara iz rješenja o ovrsi, koji je radi provedbe navedene radnje i pristupio na uredovanje dana 30.06.2016. godine sa prijevoznim sredstvom i radnom snagom.

Konačno, iz stanja spisa proizlazi da je za uslugu osiguranja radne snage i prijevoznog sredstva na navedenom uredovanju javni komisionar ovrhovoditelju ispostavio račun broj 132-pos1-1 od 14.07.2016. godine na iznos od 625,00 kuna (sa obračunatim PDV-om) u skladu sa cjenikom svojih usluga, i da je ovrhovoditelj navedeni trošak komisionaru platio (list 35-38).

S obzirom na način provedbe ovrhe na pokretninama ovršenika – što podrazumijeva i radnju otpreme osobi koja će oduzete pokretnine ovršenika čuvati, i da je ovrhovoditelj taj koji mora osigurati uvjete za njeno poduzimanje – tj. osigurati prijevozno sredstvo i radnu snagu potrebnu za otpremu zaplijenjenih pokretnina, to onda i trošak angažiranja prijevoznog sredstva i radne snage u konkretnom slučaju javnog komisionara kojem su zaplijenjene pokretnine trebale biti povjerene na čuvanje i prodaju, ima se smatrati troškom koji je bio potreban za provedbu ovrhe, i stoga ovrhovoditelju u skladu sa odredbom čl.14.st.4. OZ/12 pripada pravo i na taj trošak.

Na ovrhovoditeljevo pravo na navedeni trošak nema utjecaja okolnost što je predmetni postupak ovrhe obustavljen zbog toga što kod ovršenika nisu zatečene pokretnine na kojima bi se mogla provesti ovrhe – a što je imalo za posljedicu da na uredovanju održanom 30.06.2016. godine nije došlo do otpreme pokretnina javnom komisionaru, kao što navedena okolnost ne isključuje pravo javnog komisionara potraživati od ovrhovoditelja stvarni trošak koji mu je nastao u svezi s pokušajem poduzimanja navedene radnje, jer to ne proizlazi ni iz odredbi OZ/12 (čl.155.), ali ni iz odredbi Pravilnika na koje se poziva suda prvog stupnja. Naime, odredba čl.4.st.5. navedenog pravilnika isključuje pravo javnog komisionara na nagradu u slučaju kada je postupak ovrhe obustavljen ili kada zaplijenjene pokretnine nisu prodane ali ne i na naknadu stvarno nastalih troškova. Odredbom čl.3.st.4. Pravilnika propisano je pravo komisionara na dodatan iznos predujma troška ako je od strane ovrhovoditelja bio angažiran i za otpremu pokretnina, kao što je to slučaj u ovom ovršnom predmetu, i pravo na naknadu toga troška nije isključeno time što kod ovršenika nisu pronađene pokretnine za otpremu.

Slijedom navedenog, ovrhovoditelju je, pored troška (117,20 kuna) dosuđenog po prvostupanjskom sudu, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu 1.037,50 kuna, ili sveukupno 1.154,70 kuna.

Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a, uvažiti žalbu ovrhovoditelja te preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje kao u izreci, i dosuditi ovrhovoditelju i trošak žalbe u iznosu od 200,00 kuna koji se odnosi na trošak pristojbe na žalbu.

Bjelovar, 18. siječnja 2017.

SUDAC

Antun Dominko, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Božidar Štefanac

OPĆINSKOM SUDU U OSIJEKU

Vraća se spis sa 4 primjerka

drugostupanjske odluke