Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower court's assessment of injury severity and compensation limits.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding partial damages for personal injury. The plaintiff argued that the lower courts undervalued compensation for his injuries, while the defendant did not respond to the appeal. The court rejected the appeal because the lower courts correctly assessed the injury's nature, pain intensity, and legal classification within the appropriate compensation framework.
Legislator headnote
AI generatedčl. 336. Zakona o parničnom postupku; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible if the lower courts have correctly applied material law regarding the assessment of injury severity and the corresponding compensation limits.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 420/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja I. V. iz Z., ..., zastupan po T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tužene Z. C. Z., ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. X. 1990. br. Gž 6238/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. V. 1990. br. Pn 4089/89, u sjednici održanoj dana 11. lipnja 1991. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženoj da plati tužitelju iznos od 10.000,00 dinara sa kamatom po stopi u visini eskontne stope koju utvrdjuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20$ obračunate po komformnoj metodi počam od 10.V 1990. do isplate, kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 2.015,00 dinara. S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj je odbijen.
Drugostepeni Okružni sud u Zagrebu odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu.
Protiv pravomoćne drugostepene presude izjavio je tužitelj reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presude preinače na način da tužbenom zahtjevu bude u cijelosti udovoljeno.
Tužena nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužilac izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno da je tužitelj u prometnoj nezgodi 31.X 1989. u Zagrebu zadobio tjelesne povrede, te da tužena odgovara tužitelju za štetu. Sporna je samo visina naknade, jer tužitelj smatra da su sudovi odmjerili prenisku naknadu te traži da se prihvaćanjem revizije preinači pobijana presuda i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
Neosnovano tužitelj pobija nižestepene presude jer su sudovi imajući u vidu vrstu i prirodu povrede (radilo se samo o krvnom podlijevu, natučenju i oguljotini desne natkoljenice) te intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kako su opisani u obrazloženju prvostepene presude, kao i da se radi o naruženju blažeg stupnja, odmjerili naknadu u realnim i prihvatljivim okvirima te time pravilno primjenili materijalno pravo.
Slijedom izloženog, a jer nije počinjena ni ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 336. Zakona o parničnom postupku) trebalo je reviziju temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku kao neosnovanu odbiti.
U Zagrebu, 11. lipnja 1991.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v. r.