Rev-1319/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1319/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja: 1) V.M., 2) M.M. i 3) mldb. B.M., zastupani po ocu i zz. tužitelju pod 1), a ovaj po punomoćniku P.Š., odvjetniku iz S., protiv tuženika: 1) O.B. iz Sv. M., zastupane po punomoćniku B.A., odvjetniku iz S., 2) A.K. iz Sv. M., P., i 3) A.B. iz M., zastupan po punomoćniku M.F., odvjetniku z S., radi činjenja i predaje nekretnina, rješavajući reviziju tužene O.B. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 25. listopada 1991. br. Gž 1952/91, kojom je potvrdjena prvostepena presuda u odnosu na revidenticu, u sjednici održanoj 13. listopada 1992.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužene O.B., te se u odnosu na ovu tuženu ukida presuda Okružnog suda u Splitu od 25. listopada 1991. br. Gž 1952/91 i presuda Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 1990. br. P 2082/83 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom naloženo je revidentici da tužiteljima plati 28.860 dinara sa pripadajućim kamatama i troškove parničnog postupka u iznosu od 6.924 dinara.

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu u odnosu na revidenticu s tim što je odredio da su tuženice solidarno dužne platiti tužiteljima iznose navedene u izreci prvostepene presude.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužena O.B. izjavila je reviziju i kao revizijski razlog označila pogrešnu primjenu materijalnog prava, medjutim iz sadržaja revizije razabire se da se revizija izjavljuje i zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP).

Revidentica predlaže da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Rev 1319/92

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U razlozima prvostepene presude navodi se: "Sud je mišljenja da su tuženi naslijedili brojne nekretnine koje su obuhvaćene rješenjem o nasljedjivanju a vrijednost kojih daleko premašuje obavezu tuženih".

Takav navod nije razumljiv jer se uopće ne vidi o kakvim se nekretninama radi a u rješenju o nasljedjivanju navedeni su samo brojevi zemljišno-knjižnih uložaka.

Zbog nedostatka preciznih podataka o nekretninama koje su nasljedjene nije moguće sa sigurnošću prihvatiti zaključak da vrijednost ostavinske ostavine "daleko premašuje obavezu tuženih".

Kad se radi o primjeni odredbe st. 1. čl. 145. Zakona o nasljedjivanju a nasljednik prigovori da ostaviočev dug čija se isplata od njega traži premašuje visinu vrijednosti imovine koju je on naslijedio sud je dužan provodjenjem odgovarajućih dokaza utvrditi vrijednost ostavinske imovine.

Vrijednost ostavinske imovine utvrdjuje se prema cijenama u času prelaska imovine na nasljednika a to znači u času smrti ostavioca.

U postupku je istaknut i prigovor zastare koji nije raspravnjen i ocijenjen. Zbog izloženog nižestepene presude imaju nedostataka zbog kojih se njihova pravilnost ne može ispitati pa je zbog toga u postupku kod nižestepenih sudova učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

Revizija je zbog izloženog prihvaćena, nižestepene presude ukinute i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka potrebno je otkloniti ukazane nedostatke i nakon toga o tužbenom zahtjevu u odnosu na revidenticu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 13. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.