Croatian Supreme Court dismisses appeal due to second-instance court's failure to provide adequate reasoning for its decision.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the County Court's partial modification of the first-instance judgment. The County Court had reduced the awarded damages for psychological trauma, citing the minor's limited presence of psychotraumatization. The Supreme Court found the second-instance court's reasoning insufficient and arbitrary because it failed to explicitly explain why it rejected the first-instance assessment of the facts. Consequently, the decision was quashed and the case remanded for a new ruling with proper justification.
Legislator headnote
AI generatedčl. 375. st. 1. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; When a second-instance court modifies a first-instance decision, it must provide clear and specific reasons for its evaluation of the facts; failure to do so renders the decision arbitrary and violates the principle of good administration of justice.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1690/2013-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. V. Lj., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik Z. Lj. iz P. M., a njega punomoćnik I. A., odvjetnik u D. M., protiv tuženika M. K. iz N. G., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u N. G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1288/2011-2 od 20. ožujka 2013., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-211/09-44 od 13. prosinca 2010., u sjednici održanoj 12. lipnja 2019.,
r i j e š i o j e :
1. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-1288/2011-2 od 20. ožujka 2013., u dijelu izreke koji glasi:
„S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka“, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P- 211/09-44 od 13. prosinca 2010., suđeno je:
„Nalaže se tuženiku M. K. iz N. G., ..., da ima mlt. tužitelju V. Lj., zastupanom po zz i ocu Z. Lj., ..., P. M., naknaditi nematerijalnu štetu s naslova pretrpljenih duševnih i psihičkih boli, i to prošlih, sadašnjih i budućih, a sve to zbog seksualnog zlostavljanja mlt. tužitelja na način da istome plati iznos 250.000,00 kn (slovima:dvjestopedesettisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećanoj za 5% poena koja teče od presuđenja, tj. 13. prosinca 2010.g., pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
S viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa tužitelj se odbija.
Nalaže se tužitelju da na ime troškova ovoga postupka isplati tuženiku iznos od 5.865,10 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećanoj za 5% poena, koja teče od presuđenja, tj. 13. prosinca 2010.g. pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Mlt. tužitelj i tuženik oslobođeni su od plaćanja sudskih pristojbi ovog postupka.“
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1288/2011-2 od 20. ožujka 2013., odlučeno je:
„Žalba tuženika se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-211/09-44 od 13. prosinca 2010. godine, u pobijanom dosuđujućem dijelu (stavak I. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (stavak III. izreke), tako da sada glasi:
„Nalaže se tuženiku M. K., ..., da tužitelju V. Lj., zastupanom po ocu i z.z. Z. Lj., naknadi nematerijalnu štetu s osnova pretrpljenih duševnih i psihičkih boli u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od 13. prosinca 2010. godine pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu reviziju i pobijanu drugostupanjsku preinači presudu na način da „(…) prvostupanjsku presudu održi na snazi kako je navedeno u izreci te presude“ ili da prihvati reviziju, ukine pobijanu drugostupanjsku presudu u cijelosti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove sastava revizije.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Uz istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog toga što je „(…) dosuđeni iznos odštete tužitelju prenizak, nezakonit i nepravičan“, tužitelj zapravo cjelokupnim sadržajem revizije upozorava na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostupanjskim sudom time što pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nejasni su, nedorečeni io neobrazloženi s obzirom na to da preinačena odluka uopće ne sadrži razloge zbog kojih taj sud smatra primjerenom naknadu od 20.000,00 kn, namjesto one koju je dosudio prvostupanjski sud u iznosu od 250.000,00 kn i koju drugostupanjski sud smatra neprimjerenom (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalnu štetu s osnove pretrpljenih duševnih i psihičkih boli (prošlih, sadašnjih i budućih) zbog seksualnog zlostavljanja koje je počinio tuženik nad njim kao maloljetnom osobom.
U provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tuženik pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj KSM-162/08-21 od 17. srpnja 2008., osuđen na kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (što on i priznaje u odgovoru na tužbu). Nakon sudskih vještačenja koja je proveo fakultet Sveučilišta u Z., po medicinskim vještacima prof. dr. sc. D. K. H. specijalistici neuropsihijatrije (subspecijalizacija dječje i adolescentske psihijatrije) i doc. dr. sc. G. B. F. specijalistici psihologu, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da kod tužitelja postoje znaci PTSP-a u vidu blaže izraženih simptoma ponavljanja traumatskog iskustva,
- da je posebno neugodna situacija u kontaktu sa vršnjacima i u kontaktu sa osobama u sredini u kojoj se to dogodilo i gdje maloljetni tužitelj živi,
- da će ovaj traumatski doživljaj ostaviti trajne posljedice za buduće ponašanje mlt. tužitelja i da će on cijelog života ponovno proživljavati traumatizirane doživljaje,
- da će posljedice pretrpljenih duševnih i psihičkih boli ostati za cijeli život. Na temelju ovih utvrđenja sud zaključuje kako seksualna zlostavljanja u djetinjstvu ostavljaju trajne posljedice, a posebno zbog sredine u kojoj dijete živi i boravi te posebno uzimajući u obzir da se radi o osobi mlade životne dobi (još uvijek djetetu od 14 godina) i s obzirom na budući životni vijek kroz koji će trpjeti posljedice zbog seksualnog uznemiravanja „(…) od osobe starije životne dobi i pored toga, osobe oboljele od teške bolesti, sud je mišljenja kako je osnovano usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu navedenom u presudi, tj. iznos od 250.000,00 kn“, primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO).
Nasuprot primjerenom, prihvatljivom i dostatnom obrazloženju prvostupanjske odluke, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu uz slijedeće obrazloženje: „(…) pri odluci o visini naknade ovaj sud je imao posebno u vidu činjenice iznesene u nalazu i mišljenju medicinskih vještaka fakulteta Sveučilišta u Z., iz kojeg nesumnjivo proizlazi da se kod oštećenika, ovdje tužitelja, radi o blagoj prisutnosti psihotraumatizacije (repetitivna sjećanja, snovi, nametajuće misli o traumatskom događaju te osjećaju srama pred vršnjacima), koje vještaci ocjenjuju kao smanjenje životne aktivnosti u visini od 20%, pa kada se imaju u vidu sve činjenice vezane uz izvršenje kaznenog djela od strane tuženika i karakter i način same bludne radnje, nesporno utvrđene, potpuno je neprimjerena dosuđena šteta po prvostupanjskom sudu, pa je u tom pravcu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku, kao u izreci.“
Polazeći od svih okolnosti konkretnog slučaja, od drugostupanjskog suda se očekuje da (umjesto takvog površnog i paušalnog obrzloženja) podrobnim, jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži svoje uvjerenje o činjenicama koje je uzeo u obzir pri preinačavanju prvostupanjske odluke i, naročito, razloge zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda.
U konkretnom slučaju, obrazloženje pobijane presude kojim se drugačije vrednuje ocjena prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama - zbog čega je drugostupanjski sud (u konačnici) formirao drukčije stajalište o postojanju odlučnih činjenica i odluku o djelomičnoj (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva - nije dovoljno da bi se smatralo da pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na što osnovano u reviziji upozorava tužitelj.
Naime, kada je riječ o drugostupanjskim odlukama kojima se odlučuje u povodu pravnog lijeka, sud (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP) treba (i mora) ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.
Po ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje (čl. 375. st. 1. ZPP) s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude, odnosno o djelomičnoj (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Nedavanjem obrazloženja i izbjegavanjem konkretnog i razumljivog izjašnjenja o odlučnim činjenicama i shvaćanja o primjeni prava onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude pa se takva sudska odluka smatra arbitrarnom, što je nespojivo s načelom vladavine prava i dobrim radom pravosuđa (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske, primjerice, u odlukama poslovni broj U-III/2097/2007 i U-III/2494/2008).
Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP).
U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije tužitelja, a poglavito o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke, vodeći računa o svim okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja.
Odluku o troškovima ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).
Zagreb, 12. lipnja 2019.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.