I Kž-223/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.A. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. studenog 1994. K- 151/94, u sjednici održanoj 8. travnja 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.P.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-223/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom opt. K.A. oglašen je krivim da je u prekoračenju granica nužne obrane, počinjenom zbog prepasti izazvane napadom oštećenika, počinio krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH, pobliže činjenično opisano u izreci te presude, te je na temelju čl. 7. st. 3. OKZRH oslobođen od kazne.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 223/1995-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.A. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. studenog 1994. K- 151/94, u sjednici održanoj 8. travnja 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.P.,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se uvažava žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. K.A. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH, za koje je tom presudom oglašen krivim,
na kaznu zatvora u trajanju
po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu čl. 40. st. 2. OKZRH, osuđuje od 8 (osam) mjeseci.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom opt. K.A. oglašen je krivim da je u prekoračenju granica nužne obrane, počinjenom zbog prepasti izazvane napadom oštećenika, počinio krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH, pobliže činjenično opisano u izreci te presude, te je na temelju čl. 7. st. 3. OKZRH oslobođen od kazne.
Na temelju čl. 64. OKZRH optuženiku je oduzet kuhinjski nož dužine oštrice 12 cm.
Protiv ove presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio, da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oglasi krivim za krivično djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. i čl. 7. st. 3. OKZRH, bez primjene druge rečenice iz st. 3. čl. 7. OKZRH, te da mu se izrekne primjerena kazna zatvora, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba državnog odvjetnika uvaži u smislu žalbenog prijedloga.
Žalba je djelomično osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kad ističe prigovor da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenice odlučne za prekoračenje granica nužne obrane, odnosno da je pogrešan zaključak o postojanju prepasti na strani optuženika izazvanoj napadom oštećenika.
Naime, ako se ima u vidu da je ošt. Š.J. fizički znatno snažniji od oštećenika, uz činjenicu da je oštećenik udario šakom u usta optuženika, te da se optuženik našao u kutu i objektivno nije imao mogućnost uzmicanja pred napadom oštećenika, koji je inače prema iskazima više svjedoka sklon agresivnom ponašanju i fizičkom obračunavanju sa osobama s kojima često dolazi u konflikt, s pravom je sud prvog stupnja izveo zaključak da je na strani optuženika postojala situacija nužne obrane ali da je on u odbijanju protupravnog napada oštećenika, na način opisan u izreci pobijane presude, prekoračio granice nužne obrane. Uostalom, činjenice odlučne za postojanje nužne obrane, odnosno njezina prekoračenja, prema ukidnom rješenju ovog Vrhovnog suda nisu bile sporne nakon provedenog prvostupanjskog postupka tijekom ranijeg suđenja, te je sud prvog stupnja prema tom rješenju u ponovljenom suđenju bio dužan, uz ostalo, raspraviti sporna pitanja u vezi s subjektivnim elementom krivnje optuženika s obzirom na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka o njegovom psihičkom stanju u vrijeme izvršenja djela (list 237 spisa).
U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja postupio je potpuno u skladu s odredbom čl. 380. st. 3. ZKP, te je izveo sve potrebne dokaze i utvrdio pravno relevantno činjenično stanje. Činjenice odlučne za primjenu čl. 7. st. 3. OKZRH, rečenica druga, koje državni odvjetnik svojom žalbom pokušava dovesti u pitanje, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka K. dr. M., koji nalaz i mišljenje se žalbom i ne pokušavaju dovesti u sumnju.
Naime, žalitelj ispušta iz vida ne samo onaj dio obrazloženja pobijane presude u kojem sud prvog stupnja analizira odnose između optuženika i oštećenika i posebno sam inkriminirani događaj, već očito previđa dio nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka o karakteristikama ličnosti optuženika kao osobe krajnje labilne i osjetljive na povrede njezina tjelesnog integriteta, koji je napad oštećenika doživio kao tešku psihičku traumu i čiju reakciju psihijatrijski vještak ocjenjuje kao impulzivno-afektivnu radnju, uvjetovanu životnim nagonom za obranom i radnjom koja bitno zaobilazi svjesni dio njegove ličnosti, iako ga ne isključuje.
S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je optuženik prekoračenje granica nužne obrane počinio zbog prepasti izazvane napadom oštećenika.
Nasuprot izloženom, u pravu je državni odvjetnik kad pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.
Naime, bez obzira što u konkretnom slučaju predleže svi uvjeti za tzv. fakultativno neograničeno ublažavanje kazne, uključujući i oslobođenje od kazne, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, nije našao opravdanim u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu u odnosu na oslobođenje optuženika od kazne.
I Kž 223/95
Ovo prije svega iz razloga što unatoč svim okolnostima uz koje je djelo počinjeno, bitno smanjenoj uračunljivosti optuženika i blažoj pravnoj oznaci djela od one iz optužnice, konkretno krivično djelo i optuženik kao počinitelj tog djela nisu manje društveno opasni u tolikoj mjeri da ne postoji potreba izricanja makar i ublažene kazne, pogotovo ako se uzme u obzir da je optuženik već ranije osuđivan, te da je pri izvršenju tog ranijeg krivičnog djela primijenio silu i ispoljio pojačanu agresivnost.
Zbog toga je djelomično uvažena žalba državnog odvjetnika, te je pobijana presuda preinačena u dijelu odluke o kazni, na način da je optuženiku, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, za počinjeno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koju ovaj sud nalazi primjerenom težini počinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, njegovoj ličnosti i svim okolnostima koje su u ovom slučaju relevantne za odmjeravanje kazne.
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP o žalbi državnog odvjetnika odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 8. travnja 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r.
Zmajević mr. Branko v.r.