Rev-1552/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1552/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ljubice Munić, Vlatke Potočnjak Radej i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. R. B. iz K., koga zastupa M. i S. B. iz K., a ove D. M., odvjetnik u O., protiv tuženika ureda iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 10. svibnja 2001. godine, br. Gž 1070/01-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Našicama od 15. veljače 2001. godine, br. P 474/00-11, u sjednici održanoj dana 4. listopada 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 212.100,00 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja i to u odluci o visini nematerijalne štete zbog duševnih boli radi naruženosti, te u odluci o parničnom trošku, dok je u ostalom dijelu potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Traži trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj tjelesno ozlijeđen u štetnom događaju, te da je sam doprinio šteti u opsegu od 30%.

Također je taj sud utvrdio da su tjelesne ozljede kod tužitelja uzrokovale fizičke boli, da je tužitelj trpio i strah, te da su spomenute ozljede kod tužitelja uzrokovale trajne posljedice koje su smanjile njegovu opću radnu i životnu sposobnost za 70%, a isto tako da je došlo do naruženja jakoga stupnja.

Također je taj sud utvrdio jačinu i trajanje fizičkih boli, kao i straha.

Zbog tako utvrđene jačine i trajanja fizičkih boli i straha, ovaj sud smatra, jednako kao sudovi nižega stupnja da iznos od 25.000,00 kn koliko su ti sudovi utvrdili tužitelju kao satisfakciju za fizičke boli, te iznos od 10.000,00 kn, kao isto takvu satisfakciju za pretrpljeni strah, nisu premaleni.

Po mišljenju ovoga suda, utvrđena satisfakcija za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja u iznosu od 250.000,00 kn, također nije premalena, i to kad se ima na umu stupanj smanjenja njegove opće radne i životne sposobnosti, kao i životna dob, jer je ozlijeđen u štetnom događaju, što je imalo za posljedicu gubitak noge u trinaestoj godini života.

Jednako tako ovaj sud smatra da je sud drugoga stupnja tužitelju utvrdio primjereno zadovoljenje za duševne boli zbog naruženja u iznosu od 40.000,00 kn.

Sudovi su tužitelju dosudili naknadu štete razmjerno opsegu odgovorosti tuženika.

Tužitelj posebno ne pobija odluku suda drugoga stupnja kojom je potvrđena odluka suda prvoga stupnja o odbijanju njegova zahtjeva za naknadu materijalne štete.

Iz svih navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 4. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.