Revr-491/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 491/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžr-4/11-3 od 6. ožujka 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj PR-136/10 od 17. lipnja 2010., u sjednici održanoj 14. prosinca 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 7.939,64 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2009. do isplate, kao i nadoknaditi joj parnične troškove u iznosu od 4.720,12 kn.

Drugostupanjskom presudom navedena prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica je reviziju podnijela temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje ZPP), međutim, drugostupanjska presuda je donesena temeljem odredbe čl. 373.a ZPP, pa je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tužbu dana 23. studenog 2001. radi utvrđenja da postoji njena tražbina po osnovi plaće prema tuženiku u iznosu od 6.861,62 kn (iznos osporen po stečajnom vijeću), s pripadajućom zateznom kamatom, a nakon što je stečajni postupak okončan rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-56/00 preustrojem tuženika uz usvajanje stečajnog plana, tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev zahtijevajući od tuženika isplatu iznosa od 6.842,94 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom.

Utvrđeno je i to da je tužiteljici pravomoćno dosuđena glavnica u iznosu od 6.842,94 kn u prethodnom dijelu ovog postupka, a nakon što je tuženik tužiteljici platio glavnicu tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila isplatu zatezne kamate od dospijeća glavnog potraživanja do isplate glavnice u iznosu od 7.939,64 kn, sa tzv. procesnom kamatom tekućom od 4. studenog 2006.

Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan jer da osnovanost takvog zahtjeva ima uporište u odredbama čl. 277. i 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 i dr.), u vezi s odredbama čl. 83. st. 1., 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01 i 82/01).

Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu zatezne kamate na iznos neisplaćene plaće, a drugostupanjski sud smatra odlučnim da je stečajni postupak okončan preustrojem tuženika uz usvajanje i potvrđivanje stečajnog plana, uz predočeni financijski model namirenja tražbine. Tužiteljica je bila sudionik stečajnog postupka pa se učinci stečajnog postupka na opseg obveze tuženika prema tužiteljici ne mogu zanemariti.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, pravilno je drugostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Naime, odredbom čl. 244. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96 i dr. – dalje SZ) propisano je da rješenje o potvrdi stečajnog plana sadrži provedbenu osnovu, a sukladno odredbi čl. 250. SZ rješenja o potvrdi plana djeluju prema svim sudionicima od svoje pravomoćnosti pa i onima koji nisu svoja potraživanja prijavili u stečajnu masu. Tužiteljica je bila sudionik stečajnog postupka, a nije sporno da je prijavila svoju glavnu tražbinu u stečajnu masu, a okolnost da potraživanje po osnovi zatezne kamate nije prijavila pa nije bila stečajni vjerovnik u pogledu kamata u stečajnom postupku nije odlučna u tom smislu da stečajni plan ne bi imao učinke i na njeno potraživanje po osnovi zatezne kamate.

Utvrđenim stečajnim planom određeno je da se otpišu zatezne kamate kako bi se osigurala ista prava svim stečajnim vjerovnicima, a također je određeno da tražbine stečajnih vjerovnika nižih isplatnih redova prestaju nakon prihvaćanja stečajnog plana.

U reviziji tužiteljica iznosi svoje shvaćanje da se pravni učinci stečajnog plana ne protežu na nju, jer nije sudjelovala u stečajnom postupku u pogledu potraživanja zatezne kamate, ističe da ona nije bila pozvana na prijavu zateznih kamata (ova okolnost uopće nije odlučna po ocjeni ovog revizijskog suda).

Dakle, stečajni plan ima pravne učinke i prema tužiteljici zbog razloga koji je iznio drugostupanjski sud, pa zbog toga revizija, u dijelu koji se odnosi na primjenu materijalnog prava, nije osnovana.

Iz revizije proizlazi da je ona podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

Naime, tužiteljica tvrdi da joj nije dostavljen stečajni plan, međutim, iz spisa ovog predmeta ne proizlazi da bi postojanje stečajnog plana i njegov sadržaj tijekom postupka kod prvostupanjskog suda uopće bili sporni, pa je očito da niti ovaj revizijski razlog nije utemeljen.

Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 14. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.