Rev-2729/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2729/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. K. iz C., koga zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene Zajednice osiguranja C. o., Filijala motornih vozila Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1991. br. Gž 6160/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1991. br. Pn 2258/89, u sjednici održanoj dana 5. ožujka 1992. godine,

p r e s u d i o je :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Pobijanom presudom drugostepenog Okružnog suda u Zagrebu br. Gž 6160/91 od 18. lipnja 1991. godine odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda prvostepenog suda br. Pn 2258/89 od 19. ožujka 1991. godine u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja po osnovi fizičkih bolova preko iznosa od 18.000 HRD do 35.000 HRD (za iznos od 17.000 HRD), po osnovi straha preko iznosa od 13.000 HRD do 20.000 HRD (za iznos od 7.000 HRD), po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti preko 20.000 HRD do 35.000 HRD (za iznos od 15.000 HRD).

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu, dijela kojim je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući daje naknade za nematerijalne vidove štete valjalo dosuditi u zatraženim iznosima. Predlaže, da se obje nižestepene presude preinače i dosudi daljnji iznos od 39.000 HRD.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak je neophodno ukazati na nedvojbenu okolnost da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. To zato što samo na tu bitnu povredu, a prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti..., te za strah, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

Nižestepeni su sudovi imali u vidu i pravilno vrednovali, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ovisnosti, sve potrebne elemente od kojih visina naknada ovisi. Kada se ima u vidu težina i karakter povreda (trzajna povreda vratne kralježnice i natučenje lijevog tjemenog područja glave - bez potresa mozga ili povrede kralježnice); relativna kratkotrajnost bolova, posebno onih jačeg intenziteta (oko 4 dana); isto tako stepen smanjenja životne aktivnosti (5-10%); te trajanje i intenzitet straha (24 sata) - onda se mora zaključiti da je oštećenom dosuđena pravična novčana naknada, kao i to da je ta visina u skladu sa uobičajenim kriterijima sudske prakse za jednake odnosno slične slučajeve, a to svakako kada se ima u vidu i odredba čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj se, visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Prema tome, istaknuti revizijski razlog nije ostvaren, pa je reviziju, ovlaštenjem iz odredbe čl. 393.

Zakona o parničnom postupku, valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.