Gzp-440/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja B. V. iz Đ., …, zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u M., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 26. veljače 2010., dana 13. kolovoza 2010.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-440/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Full text
Broj: Gzp 440/10-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja B. V. iz Đ., …, zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u M., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 26. veljače 2010., dana 13. kolovoza 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Općinski građanski sud u Zagrebu, dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-12009/10 (prije pod poslovnim brojem P-3824/03) u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagatelju B. V. iz Đ., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisućakuna).
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 26. veljače 2010. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-12009/10 (prije pod poslovnim brojem P-3824/03), a koji se u trenutku podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju kod Županijskog suda u Zagrebu.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-12009/10 (prije pod poslovnim brojem P-3824/03) i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2010., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):
- 31. ožujka 2003. ovdje predlagatelj je kao tužitelj podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka radi isplate iznosa od 17.000,00 kn te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-3824/03,
- 3. kolovoza 2005. zaprimljen je u spis tuženikov odgovor na tužbu, na koji se tužitelj očitovao u podnesku od 5. rujna 2005.,
- 27. prosinca 2007. zaprimljen je podnesak tužitelja, a sud je održao ročište 22. siječnja 2008., nakon čega je 6. veljače 2008. zaprimljen podnesak tužitelja,
- na ročištu održanom 3. veljače 2009. rasprava je zaključena, a na ročištu održanom 16. veljače 2009. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-3824/03 kojom je odbijen tužbeni zahtjev,
- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 18. ožujka 2009., pa je cijeli spis, radi donošenja odluke o žalbi, dostavljen 4. lipnja 2009. Županijskom sudu u Zagrebu kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem Gž-4102/09,
- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4102/09 od 6. travnja 2010. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3824/03 od 16. veljače 2009. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje,
- predmet je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu zaveden pod novim poslovnim brojem P-12009/10 i postupak još nije dovršen.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe 31. ožujka 2003. do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 13. kolovoza 2010. (s obzirom da predmetni postupak još nije dovršen) tako da postupak traje 7 (sedam) godina, 4 (četiri) mjeseca i 12 (dvanaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nadležni Općinski građanski sud u Zagrebu nije bio ažuran, a što se naročito ogleda u činjenici da je sud održao prvo ročište tek 22. siječnja 2008., odnosno nakon više od 4 (četiri) godine od podnošenja tužbe. Iako je sud nakon toga, odnosno već na drugom ročištu, zaključio glavnu raspravu i donio presudu, ta okolnost ne može opravdati njegovu opisanu pasivnost u početnom stadiju postupka. Međutim, tom presudom postupak nije bio pravomoćno dovršen, jer je ista presuda drugostupanjskom odlukom ukinuta i predmet je u tom ukinutom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Opisanim postupanjem sudova nisu ostvareni ciljevi načela ekonomičnosti iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje u tekstu: ZPP), kojim je propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku.
Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Prema ocjeni ovoga suda predmet je činjenično i pravno složen, jer je tužba podnesena radi isplate štednog uloga osiguranog kod tuženice kao pravne osobe osnovane Zakonom o državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“ broj 44/94 i 79/98). Za utvrđenje činjeničnog stanja potrebno je provesti brojne radnje u postupku.
Predlagatelj kao tužitelj nije doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem.
Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Visinu naknade u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisućakuna) predlagatelju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. kolovoza 2010.
S U D A C
Đuro Sessa, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.