Croatian Supreme Court dismisses appeal due to insufficient value exceeding 100,000 kn threshold for review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's review against a final second-instance judgment regarding the return of a passport. The appellant argued for a retrial based on procedural errors, but the court applied the property value threshold from the Civil Procedure Act effective at the time of the second-instance decision. Since the appellant declared the dispute value at only 5,000 kn, which fell below the mandatory 100,000 kn limit for admissibility, the review was legally barred.
Legislator headnote
AI generatedČl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku; Čl. 382. st. 2. ZPP: Review against a final second-instance judgment is admissible only if the value of the subject matter exceeds 100,000 kn, and failure to meet this threshold renders the review inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 77/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz K., zastupanog po punomoćnici V. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, radi povrata isprave, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. rujna 2002. godine broj Gž-735/02-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2001. godine broj P-2164/99, u sjednici održanoj dana 07. prosinca 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja u stavku 1. izreke odlučeno je da se tužba tužitelja odbacuje, dok je u stavku 2. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.400,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedeno rješenje suda prvog stupnja potvrđeno.
Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom iz čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99 – dalje Zakona o izmjenama ZPP), propisano je u st. 3. te zakonske odredbe, da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP, rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu tog zakona.
U konkretnom slučaju, drugostupanjsko je rješenje doneseno dana 10. rujna 2002. godine, što znači nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP koji je stupio na snagu dana 06. studenog 1999. godine.
S obzirom na to, dopuštenost revizije ima se prosuđivati prema imovinskom cenzusu za dopuštenost revizije iz čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama ZPP. Tom je odredbom propisano da je revizija dopuštena u sporu ako vrijednost predmeta spora prelazi 100.000,00 kn. Prema tome, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), da bi revizija bila dopuštena u ovom imovinskopravnom sporu, kao što je to u konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora trebala bi prelaziti iznos od 100.000,00 kn.
U ovom sporu revizija nije dopuštena, budući da je tužitelj označio vrijednost predmeta spora s iznosom od 5.000,00 kn (list 20 spisa), za spor po tužbenom zahtjevu za predaju u posjed putovnice, a u odnosu na koji je tužba odbačena.
Valjalo je zato u smislu odredbe iz čl. 392. ZPP, reviziju tužitelja kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 07. prosinac 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.