I Kž-179/2002-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-179/02-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Zlate Lipnjak Bosanac, Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Z. zbog kaznenog djela iz 173. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 11. prosinca 2001. godine, br. K- 10/01, u sjednici održanoj dana 30. listopada 2003. godine, u nazočnosti branitelja optuženika odvjetnika S. M. i zamjenika G. državnog odvjetnika Republike H. A. L.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog D. Z., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašenje krivim D. Z. da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je temeljem istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 09. studenog 2000. godine do 11. prosinca 2001. godine. U odnosu na troškove kaznenog postupka imenovani je obavezna na plaćanje istih u paušalnom iznosu od 1.500 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi, po branitelju, odvjetniku iz Č., S. M., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama i odluke o troškovima kaznenog postupka. Zatražio je da ga se obavijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća, te predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj, te je branitelj optuženika sjednici i pristupio. Sjednica vijeća održana u odsutnosti optuženika, na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku. Na sjednici branitelj optuženika dopunio je tvrdnje istaknute u žalbi, opisujući osobu svjedoka A. Z. kao onoga protiv kojega se vodi više kaznenih postupaka, pa između ostalog i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2 Kaznenog zakona.

Žalba optuženika je osnovana.

Iako žalitelj u svojoj žalbi navodi sve žalbene osnove kao razlog zbog čega pobija prvostupanjsku presudu, iz njenog obrazloženja proizlazi da on presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, polemizirajući s ocjenom vjerodostojnosti iskaza svjedoka A.Z., koji jedini tereti optuženika za počinjeno kazneno djelo.

Kako u ovom kaznenom postupku ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi teretio optuženika za počinjeno kazneno djelo, već se osuđujuća presuda temelji isključivo na terećenju od strane svjedoka A. Z., u pravu je žalitelj kada ističe da je njegov iskaz trebalo cijeniti sa više opreza.

Naime, s pravom ističe žalitelj da je ovaj kazneni postupak započeo tako što su redarstvene vlasti zatekli upravo svjedoka A. Z. na mjestu gdje je ranije pronađena droga heroin i da je ovaj svjedok rekao kako je na tom mjestu tražio drogu, ali da ista nije njegova, već da je vlasništvo optuženika, a da mu je on tu drogu, kao i jednom ranije, htio uzeti.

Imajući u vidu da traženje droge na otvorenom prostoru, gdje da je prethodno sakrivena, može ukazivati i na njeno vlasništvo, s pravom ističe žalitelj da je sud sa više pažnje trebao analizirati tvrdnju optuženika, kako onu da droga koju je tražio nije njegovo vlasništvo, tako i onu da nikada drogu nije prodavao, čemu su suprotno iskazivali svjedoci M.H. i T.B., a koja čak govori o svojoj, moguće kriminalnoj, aktivnosti posredovanja u prodaji droge heroina. Povežu li se iskazi ovih svjedoka sa dopunskim objašnjenjem sa sjednice drugostupanjskog vijeća o kaznenom postupku koji se vodi protiv svjedoka A.Z., pa i radi kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, očigledno njegov iskaz o tome da nikada drogu nije prodavao, a da ju je nabavljao isključivo od optuženika radi vlastite konzumacije, treba ispitati sa više pažnje. Imajući u vidu opisane okolnosti, kao i u postupku istaknute tvrdnje o tome kako se svjedok A. Z. hvalio da je "namjestio optuženiku", a za provjeru kojih okolnosti se sud, nakon dijelom korištenja prava svjedoka da ne odgovori na pitanje kojim bi sebe izložio kaznenom progonu, zadovoljava nastavnom tvrdnjom svjedoka kojom poriče da bi "namjestio optuženiku", činjenično stanje se za sada ukazuje pogrešno utvrđenim.

Slijedom izloženog valjalo je prihvatiti žalbu optuženika i pobijanu presudu ukinuti. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, te će provesti sve do sada izvedene dokaze, a posebno će provjeriti obranu optuženika kada tvrdi da nikad nije prodavao drogu heroin, kao i tvrdnje svjedoka o tome da bi se svjedok A.Z. hvalio kako je "namjestio optuženiku". Nakon tako provedenog postupka sud će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno, tako posebno obranu optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezati s obranom optuženika, i razriješivši pitanja mogućih dvojbi donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja. .

U Zagrebu, 30. listopada 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v. r.

Katica Jelić, v. r.