Rev-2140/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2140/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz O., koga zastupa K. Z., odvjetnik iz O., protiv tuženika A. " d.d. R., koga zastupa Ž. R., odvjetnik iz R., radi plaćanja otpremnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 10. ožujka 1999. godine broj Gž-158/99-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 22. rujna 1998. godine broj P-152/98-9, na sjednici održanoj dana 20. travnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 10. ožujka 1999. godine broj Gž-158/99-2 preinačio presudu Općinskog suda u Ogulinu od 22. rujna 1998. godine broj P-152/98-9 s kojom je bilo naloženo tužitelju platiti tuženiku svotu od 6.156,00 kn sa zateznom kamatom od 1. ožujka 1996. godine do isplate na način da je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom i naložio tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 2.343,50 kn.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da pobijana presuda drugostupanjskog suda nije na zakonu osnovana, jer drugostupanjski sud smatra da tužitelj nema pravo na otpremninu u smislu čl. 118. Zakona o radu, već da su njegova prava odnosno njegov pravni položaj određeni Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa i Zakonom o radnim odnosima. Revident naime smatra da s obzirom na odredbu čl. 240. Zakona o radu on ima pravo na otpremninu u smislu čl. 118. Zakona o radu. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presudu drugostupanjskog suda na način da žalbu protiv prvostupanjske presude odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija dostavljena na očitovanje u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a s tim u svezi treba napomenuti da revident samo općenito navodi da je razlog za izjavljivanje revizije u bitnim povredama odredaba ZPP, međutim, ne navodi koje bi to bitne povrede odredbi ZPP u provedenom postupku bile ostvarene, kao i način na koji bi to bilo ostvareno.

Pobijanom presudom također nije ostvaren revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno, da je tužitelj upućen na čekanje sa danom 7. prosinca 1995. godine, a to čekanje trajalo je do 29. veljače 1996. godine. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 38/95) se mogao primjenjivati od 1. siječnja 1996. godine. U smislu čl. 240. st. 1. Zakona o radu postupci za ostvarivanje i zaštitu prava zaposlenika započetih prije početka primjene Zakona o radu trebali su se dovršiti po odredbama zakona koji je važio do početka primjene Zakona o radu, ako Zakonom o radu određeno pravo nije uređeno na povoljniji način za zaposlenika. Međutim, tužitelj nije u pravu kada se poziva na ovu odredbu, budući da se ova odredba odnosi na one institute, odnosno na ono pravo koje je bilo predmet zaštite po zakonima koji su bili na snazi prije toga, a to su Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 36/93 i 29/94) te Zakon o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92). Budući da tužitelj nije imao pravo po spomenutim zakonima u smislu kojih je bio upućen na čekanje u vrijeme njihovog važenja, a određen je dan prestanka radnog odnosa u vrijeme primjene Zakona o radu tužitelj ne može svoje pravo temeljiti na odredbama čl. 118. u svezi sa čl. 240. Zakona o radu. Dakle, primjena tih odredaba dolazi u obzir samo u onom slučaju kada se radi o pravu koje je bilo predmet ostvarenja odnosno zaštite kako po prije važećim propisima, tako i po Zakonu o radu, a otpremnina to nije bila.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revident. Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. travnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.