Revr-108/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 108/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Dom zdravlja Z. - I., Z., zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-125/13-2 od 10. listopada 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2430/11-14 od 22. studenoga 2012., u sjednici održanoj 19. svibnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da tužitelju kod tuženika nije prestao radni odnos.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na poslove inženjera medicinske radiologije u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Nadalje je presudom suda prvog stupnja u točki II izreke odbijen podredno postavljen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o prestanku Ugovora o radu od 10. svibnja 2011. te se utvrđuje da tužitelju kod tuženika nije prestao radni odnos.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na poslove inženjera medicinske radiologije u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

U točki III izreke tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 922,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tuženika za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Na temelju članka 392.a ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama ZPP-a, a obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje revizijom.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, odnosno utvrđenje Odluke tuženika o prestanku Ugovora o radu od 10. svibnja 2011. nezakonitom, kao i da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na poslove inženjera medicinske radiologije.

Revizijski navodi u kojima se tvrdi da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka djelomično upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojega se može izjaviti revizija (članak 385. ZPP-a).

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke 11. svibnja 2009. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme radi povećanog obima posla, da će tužitelj obavljati poslove inženjera medicinske radiologije, u zdravstvenim jedinicama i poslovnim prostorijama doma zdravlja, u članku 10. istoga je navedeno da će ugovor prestati istekom roka odnosno nastupom okolnosti iz članka 1. ugovora (prestanak povećanog obima posla),

- da je tuženik 10. svibnja 2011. donio Odluku o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme, zbog prestanka povećanog obima posla,

- da je tuženik sklopio s HZZO-m ugovor radi obavljanja dijagnostičkog postupka mamografije s dvostrukim očitanjem nalaza i preporukom za građanke RH u dobnoj skupini od 50 do 69 godina na području G. Z.,

- da je za razdoblje od 1.1.2011. do 31.3.2011. mjesečno izvršeno oko 406 pregleda - mamografija, u travnju 2011. izvršeno je 147 pregleda, a od 1.5.2011. do 29.11.2011 izvršeno je samo 116 pregleda mamografija mjesečno, dakle broj mamografija je bio u stalnom opadanju,

- da tužitelj nije obavljao preglede mamografije iz kojeg razloga je on ostao raditi u D. na poslovima koje je obavljala D. P., a D. P. je otišla u S. na obavljanje mamografije i da je u međuvremenu došlo do smanjenja opsega poslova, odnosno stalnog pada pregleda mamografije.

Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik sklopio s tužiteljem ugovor o radu na određeno vrijeme radi povećanog obima posla do kojeg je došlo zbog provođenja programa prevencije raka dojke, budući je 2009. započeto s tim programom i ukazala se potreba za novim radnikom zbog povećanja obima posla, a kada je broj tih pregleda bio u stalnom opadanju, tuženik je donio zakonitu odluku o prestanku ugovora o radu budući su se ispunili uvjeti određeni člankom 10. Ugovora o radu jer je došlo do smanjenja obima posla.

Postupajući sukladno članku 375. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio ocjenu suda prvog stupnja, nalazeći pravilnim odlučno utvrđenje o ispunjenju zakonske pretpostavke za prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme, iz članka 104. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR).

Odredbom članka 10. stavak 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Revident neosnovano ponavlja da iz predmetnog ugovora o radu nigdje ne proizlazi da je zaposlen radi povećanja obima posla zbog provođenja programa prevencije raka dojke, a niti da je određeno kada zapravo prestaje njegov ugovor o radu.

Protivno tome, nižestupanjski sudovi pravilno utvrđuju da je do zasnivanja tužiteljevog radnog odnosa na određeno vrijeme došlo upravo zbog povećanja opsega poslova uslijed provođenja nacionalnog programa prevencije raka dojke u 2009. godini na području G. Z. Također je u članku 10. ugovora o radu naznačeno i očekivano trajanje tog ugovora jer je izrijekom navedeno da će ugovor prestati istekom roka, odnosno nastupom okolnosti iz članka 1. tog ugovora, dakle, kad dođe do prestanka povećanog obima posla.

U reviziji se ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do opadanja broja pregleda mamografije, pri čemu se spominje i slučaj radnika J. S., međutim, takvim se revizijskim tvrdnjama zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP-a).

Istina, tužitelj faktično nije obavljao poslove u okviru navedenog programa i to radi svojih godina života i zapravo zbog zaštite vlastitog zdravlja (jer je mlađi muškarac), ali on je obavljao poslove medicinskog radiologa u Domu zdravlja u Z., koje je do tada obavljala radnica koja je upućena na provođenje nacionalnog programa prevencije raka dojke u S. Kada je broj pregleda mamografije nesporno počeo opadati neupitno je prestala i potreba za većim brojem radiologa, odnosno za još jednim radiologom uz navedenu radnicu. To bez daljnjega upućuje na zaključak da je nastupila okolnost zbog koje je došlo do prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme, što je tuženik pravilno utvrdio svojom odlukom od 10. svibnja 2011. i o tome obavijestio tužitelja.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da je u konkretnom slučaju tužiteljev ugovor o radu na određeno vrijeme prestao nastupom okolnosti koje su dovele do smanjenog obima posla, tj. da je ispunjena zakonska pretpostavka iz članka 104. stavak 2. ZR-a pa su osnovano odbili tužbeni zahtjev.

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.